Krajem ožujka 2015. godine dužnosnici Saudijske Arabije Obaminoj su administraciji prenijeli poruku da moraju djelovati hitno, s pomoći SAD-a ili bez nje, u susjednom Jemenu. Čelnika Jemena nedavno su svrgnuli pobunjenici, saveznici Irana, nakon čega je izvršen pritisak na njihovu južnu granicu. Unatoč negodovanju zbog ponovne intervencije na Bliskom istoku, SAD je pristao. Washington je počeo dijeliti obavještajne podatke, informacije, logističku potporu, savjete za ciljeve i prodavati oružje vrijedno milijarde dolara, što se nastavilo i tokom Trumpove administracije, prenosi “Jutarnji“.
Šest godina nakon saudijske intervencije rat u Jemenu nije ništa drugo nego humanitarna katastrofa. On i dalje destabilizira Bliski istok, osnažuje Iran i narušava globalni ugled SAD-a. Oružje američke proizvodnje usmrtilo je ljude u bolnicama, školama i civilnim domovima, navodi Amnesty International. Milioni ljudi gladuju ili su beskućnici. S moći rascjepkanom na sve veći broj aktera na terenu, sukob se čini nerazrješiv.
No, dva prošlotjedna poteza novog američkog predsjednika Joea Bidena pružila su naznake da bi se klima na Bliskom istoku mogla promijeniti. Biden je prvo obavijestio Kongres o svojoj namjeri da ukloni pobunjenike iz plemena Huti s vladina popisa stranih terorističkih organizacija. Drugo, u svojem prvom velikom vanjskopolitičkom govoru od stupanja na dužnost, predsjednik je najavio da će SAD prekinuti potporu kampanji Saudijske Arabije u Jemenu zbog zabrinutosti u vezi s ljudskim pravima u toj zemlji. Iako to nije neočekivan razvoj događaja, ta najava predstavlja značajan pomak u američkoj poziciji od početka sudjelovanja u ratu.
Podijeljeno društvo
Jemen je oduvijek predstavljao podijeljeno društvo. Nekad socijalistički jug u odnosu na sjever zemlje osjećao se oštećen i podržavao je pokret koji se zalagao za secesiju. Na sjeveru zemlje žive šijiti, kojima pripadaju pobunjenici iz plemena Huti, a na jugu žive suniti, što je dovelo i do konflikta na vjerskoj razini. Najnoviji sukob vuče korijene iz neuspjeha političke tranzicije koja je Jemenu trebala donijeti stabilnost nakon pobune tijekom Arapskog proljeća. Pod prisilom pobune dugogodišnji autoritarni predsjednik Ali Abdulah Salih predao je vlast svojem zamjeniku Abdu al Rabu Mansuru al Hadiju 2011. godine.
Joe Biden, u to vrijeme Obamin potpredsjednik, dočekao je novoizabranog predsjednika Jemena u Bijeloj kući 2012. godine kako bi pozdravio “povijesni i miran prijenos vlasti”. Hadi je trebao poslužiti kao most između starog režima i svjetlije budućnosti. No, dočekali su ga napadi džihadista, separatistički pokreti na jugu zemlje, korupcija, nezaposlenost i nesigurnost hrane. Pokret Huti (formalnog imena Ansar Allah, što znači ”Božji sljedbenici”) iskoristio je te slabosti. Militanta skupina šijita koja potječe iz sjevernog pograničnog područja sa Saudijskom Arabijom postala je glavna frakcija u građanskom ratu.
Jemenski rat počeo je u rujnu 2014. godine, kada su šijitski pobunjenici iz plemena Huti, potpomognuti Iranom, zauzeli glavni grad Sanu te započeli marš na jug u pokušaju da zauzmu cijelu zemlju. Rat je ubrzo eskalirao u međunarodni sukob. Saudijska Arabija je 2015. godine okupila koaliciju od devet uglavnom sunitskih arapskih država, među kojima su i Ujedinjeni Arapski Emirati. Odluka je uslijedila nakon tranzicije moći u Saudijskoj Arabiji koja je rezultirala usponom prestolonasljednika Mohameda Bin Salmana Al Sauda, koji će postati zaštitno lice rata u Jemenu. To je bio kontekst u kojem su Saudijci zatražili američku pomoć.
Obamina administracija tada je na to pristala iz više razloga. Prvo, Hadi je bio legitimni vođa Jemena i smatrao se važnim protuterorističkim partnerom, posebice u borbi protiv operacije al-Qa’ide na Arapskom polutoku. Kada su Huti, protuamerički nastrojeni, potjerali Hadija iz Sane, američka je vlada njihov trijumf doživjela kao uvredu svojih interesa u Jemenu i međunarodnog prava. Drugo, američki dužnosnici također su nastojali poboljšati odnose sa Saudijcima i ostalim zaljevskim partnerima, ponajviše Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Desetljećima je SAD svoja partnerstva u regiji doživljavao kao ključna za zaštitu svojih energetskih i sigurnosnih interesa. U proljeće 2015. te su veze bile napete.
Kako je vrijeme prolazilo, eskalirajući sukob u Jemenu i pojačan američki pritisak na Iran pretvorili su rat u središnju arenu regionalne borbe za moć. S jedne je strane bio SAD sa svojim regionalnim partnerima, a s druge Iran i njegovi saveznici. Saudijska Arabija vodila je intervenciju koja je uključivala kampanju zračnih napada, blokadu zračnih i pomorskih putova prema Jemenu te raspoređivanje trupa za obuku i pomoć lokalnim snagama u borbi protiv Hutija. SAD je koaliciji pružao logističku i obavještajnu potporu.
Osiguravao je zračno punjene goriva, pružao ciljne savjete i sastavio listu zabrane napada na civilne infrastrukture. Nastavio je opskrbljivati Saudijsku Arabiju i Emirate paketima oružja. Do kraja Obamina predsjedanja SAD je finalizirao sporazume o potpori i isporukama oružja za više od 115 milijardi dolara Saudijskoj Arabiji. Trumpov ih je tim želio učiniti još većim kupcem američkog oružja te pretvoriti Jemen u frontu svoje kampanje “maksimalnog pritiska” protiv Irana.
Jeftina prilika
Iran je sukob od samog početka vidio kao jeftinu priliku da zgazi svojeg saudijskog suparnika. Strah sunitskih arapskih zemalja od Irana ne proizlazi samo iz činjenice da zemlja posjeduje nuklearno oružje. Ono čega se one najviše boje jest da će Iran iskoristiti zemlje poput Sirije i Jemena i pretvoriti ih u svoje satelitske države kako bi osigurao dominantan položaj na Bliskom istoku. Geopolitičar Georgie Friedman stratešku poziciju Jemena sažima na sljedeći način: Jemen može projicirati snagu na Oman i Saudijsku Arabiju.
Pritom ima pristup tjesnacu Bab-el-Mandeb tj. ulazu u Crveno more, koje je glavni naftni put. Egipat je 1967. zatvorio Tiranski tjesnac, blokirajući Izraelu ulazak u Crveno more, što je pokrenulo šestodnevni rat. Kratkoročno, Iran vidi Jemen kao “bazu” iz koje može vršiti pritisak na Saudijsku Arabiju, a potom i Ujedinjene Arapske Emirate. Dugoročno, ako bi pobunjenici iz plemena Huti pobijedili u ratu pod iranskim pokroviteljstvom, to bi moglo ”destabilizirati regiju i nagovoriti neke sunitske arapske sile da se usklade s Iranom”. Tako bi se promijenio odnos snaga u regiji.
Slabljenje lokalnih snaga vidljivo je od početka rata. Kako je rat trajao, veze između pobunjenika i Teherana su se produbile. Huti su se sve češće obraćali Iranu za pomoć. Djelomično zahvaljujući ovoj podršci, pojačali su svoje bespilotne i raketne napade na saudijski teritorij. U rujnu 2019. izveden je napad dronom na naftna postrojenja u istočnoj Saudijskoj Arabiji koja predstavljaju pet posto svjetske proizvodnje nafte. Iako su Huti preuzeli odgovornost, putanja leta dronova sugerirala je da je za napad bio odgovorana Iran.
Nakon napada dronom Saudijska Arabija je revitalizirala razgovore s Hutijima. No, okončanje rata pokazalo se težim od njegova pokretanja. Od siječnja 2021. Huti su učvrstili kontrolu nad sjeverozapadnim Jemenom, sa 70 do 80 posto stanovnika zemlje koji su potpali pod njihovu vlast. Prijetili su vladinu uporištu Marib blizu sjeveroistočnog kuta njihove zone kontrole. Ostatak zemlje politička je krpica kojom dominiraju vladine snage, raznolike milicije i lokalne vlasti – ne samo Hutija i Hadijeve vlade nego i separatističkih snaga na jugu i milicija pod vlašću Tarika Saliha, nećaka Hadijeva prethodnika.
Istodobno se Jemen suočava s najvećom humanitarnom krizom na svijetu. Od početka rata u njemu je umrlo više od 233.000 ljudi. U UN-ovu se izvješću navodi da je pomoć potrebna 80 posto stanovništva. U studenom 2020. glavni tajnik UN-a António Guterres upozorio je da je Jemen sada u neposrednoj opasnosti od gladi kakvu svijet nije vidio desetljećima. Odluku o brisanju pobunjenika iz plemena Huti s liste terorističkih organizacija State Departmenta Bidenova je administracija donijela isključivo zbog ”humanitarnih posljedica”, navodi se. UN i druge humanitarne organizacije upozorile su kako bi imenovanje moglo spriječiti da humanitarna pomoć dođe do ljudi kojima je prijeko potrebna.
Bidenovo prekidanje opskrbe koalicije može označiti tek prvi korak prema okončanju rata i rješavanju humanitarne krize. Nije još poznato u potpunosti što će prekid opskrbe oružjem značiti u praksi. SAD više ne provodi zračno punjenje goriva, i to od kraja 2018. godine, nakon što su saudijske sigurnosne službe ubile novinara Washington Posta Jamala Khashoggija. Glasnogovornik Pentagona pojasnio je 5. veljače da je ukinuta sva neborbena pomoć operacijama koalicije, uključujući i “obavještajne podatke, savjetovanje i dijeljenje najbolje prakse”.
Biden je rekao da će otkazati “relevantnu” prodaju oružja, no još nije jasno o kakvom je to oružju riječ. Post piše da je Trumpova administracija u svojim posljednjim mjesecima pokušala ubrzati nekoliko sporazuma o prodaji oružja u vrijednosti od 290 milijuna dolara Saudijskoj Arabiji. Planirana prodaja zrakoplova F-35 Ujedinjenim Arapskim Emiratima još je nepoznanica jer su oni u ljeto 2019. povukli većinu svojih snaga u Jemenu iako još sudjeluju u sukobu preko svojih lokalnih partnera.
Gomila frontova
Biden se u svojem govoru obvezao da će pomoći Saudijskoj Arabiji u ”obrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta”, što je bila sugestija da će se prodaja drugog oružja i oblici sigurnosne pomoći nastaviti u nekom obliku. Prestanak prodaje oružja neće sam po sebi završiti rat u Jemenu, ali bi mogao natjerati zaraćene snage da sjednu za pregovarački stol. U istom govoru od 4. veljače Biden je najavio da će pojačati “diplomaciju kako bi okončao rat u Jemenu”.
Novoimenovani posebni izaslanik SAD-a u Jemenu Tim Lenderking već se u četvrtak 11. veljače u Rijadu sastao s međunarodno priznatim predsjednikom Hadijem. ”Naš je primarni cilj (…) okončati rat i patnje jemenskog naroda”, poručio je. Obnovljeni naglasak Washingtona na diplomaciji i mirovnim naporima UN-a na Bliskom istoku jest dobrodošao, ali izgledi za jednostavni prekid vatre su minimalni.
Jemen više nije zemlja u kojoj je rat započeo. Svaki dio zemlje pripada rascjepkanim lokalnim snagama. Rat sada bjesni na više frontova, svakom sa svojom političkom dinamikom i linijama nadzora.
Završetak ovog sukoba ovisit će o odlukama lokalnih jemenskih skupina i tome jesu li i kako uključene u mirovne pregovore, prenosi “Jutarnji“.
