Zakon usvojen prošle godine dao je poslodavcima prelazni period od 6 mjeseci kako bi se pripremii za nove minimalne pragove. Katar je prva zemlja u regiji koja uvodi nediskriminirajuću minimalnu platu, kao dio historijskih reformi državnih zakona o radu.
Pored minimalne osnovne mjesečne plate od 1000 QAR (275USD), zakon predviđa da poslodavci moraju radnicima platiti još 300 QAR za hranu i 500 QAR za smještaj, ako ih oni ne obezbjeđuju radnicima.
Više od 400.000 radnika ili 20 procenata privatnog sektora će imati direktne koristi od novog zakona. – Ovo povećanje plata će također poboljšati život mnogobrojnih porodica u zemljama iz kojih radnici potiču i koji se oslanjaju na novac koji im šalju svakog mjeseca, rekao je Max Tunon iz ILO Ureda u Kataru.
Kako bi osigurala da se poslodavci pridržavaju isplate minimalne plate, Vlada jača mjere kojima se otkrivaju prekršaji i nameće strožije kazne. Također jača ovlasti inspektora rada.
Zakon o minimalnoj plati usvojen je nakon sveobuhvatne analize sprovedene od strane katarske vlade i ILO, uz konsultacije sa domaćim i međunarodnim stručnjacima, radnicima i poslodavcima iz različitih ekonomskih sektora. Zakonom je uspostavljena Komisija za minimalnu platu koja će pratiti uticaj i primjenu minimalne plate, predložiti poboljšanja u saradnji s različitim vladinim tijelima, stručnjacima, radnicima i poslodavcima.
Ovaj zakon slijedi druge velike reforme, uključujući ukidanja “kafala” sistema, tj. sistema sponzorstva. Tako radnici više neće morati tražiti izlaznu dozvolu kako bi napustili zemlju, niti NOC – Potvrdu da se bivši poslodavac slaže da promijene posao. Ove mjere će sigurno učiniti Katar privlačnijom destinacijom za talentovane radnike i investicije iz cijelog svijeta.
– Potrebno je riješiti još neka pitanja u vezi efikasnije mobilnosti radnika, ali primjećujemo sve veći broja radnika koji prelaze na nova radna mjesta. Oko 75 procenata radnika koji su se prijavili za promjenu posla već je okončalo taj proces dok ostatak trenutno radi na tome, izjavio je Max Tunon. – Kompanije u svim granama industrije imaju koristi od mogućnosti da uposle radnike iz domaćeg okruženja, reducirajući tako troškove i rizik vezan za zapošljavanje radnika iz susjednih zemalja, prenosi indikator.
