Autorica knjige “Je T’aime, Me Neither” Lily Heise u knjizi govori o tome kako ju je bivši dečko (Francuz) napustio kazavši: “Više te ne volim”. Pišući o prekidu, postavila je kratko i jasno pitanje – Kako je moguće da ju je ostavio govoreći da je ne voli, a nikad ranije joj nije rekao “Volim te”?
“Francuzi ne govore volim te jer nemaju riječi kojima bi izrazili duboke emocije koje osjećaju jedni prema drugima. Postoji termin ‘aimer’, što znači ‘sviđati se’ ili ‘ voljeti’. Ali, Francuzi ovu riječ koriste kako bi rekli da im se sviđa određeni sport, hrana ili miris. Nikada ne biraju ove riječi kada žele izraziti ljubav partneru, članu porodice ili prijatelju”, kaže Heise.
Umjesto da govore o svojim osjećajima, Francuzi biraju da ih pokazuju djelima. Ljubav dijele kroz komplimente, poklone, pružanje pomoći i podrške.
“To ne važi samo za ljubavne odnose. Naprimjer, roditelji će vrlo rijetko reći svom djetetu da ga vole, ali će mu svaki dan tepati i zvati ga posebnim nadimcima. U posebnim pozdravima, nadimcima, zagrljajima i poljupcima se krije ljubav. Upravo u tim intimnim ritualima leži mnogo više ljubavi nego u riječima ‘volim te’. Zbog toga su Francuzima djela mnogo važnija od riječi”, piše francuska spisateljica Marie Houzelle. prenosi “Klix“.
Autorice u konačnici govore kako u ovoj zemlji poljupci i zagrljaji mijenjaju riječi “Volim te” u gotovo svim odnosima. Kada ne mogu poljubiti svoje najbliže, Francuzi pišu ili izgovaraju riječi “je t’embrasse’ (Ljubim te) te ponekad završavaju poruke riječju “bises” (poljupci).
Iako posljednjih godinu dana moraju održavati fizičku distancu zbog pandemije koronavirusa, Francuzi su kao alternativu uveli pozdrav rukama, laktovima i nogama. Međutim, prema pisanju BBC-ja, s normalizacijom epidemiološke situacije polako se vraćaju i normalni pozdravi – sve više Francuza se ponovo ljubi i grli na ulici te su veoma sretni što ponovo mogu ostvariti fizički kontakt jedni s drugima. Jer, u zemlji u kojoj se “ljubav ne govori”, svi jedva čekaju priliku da je pokažu.
