Vilson je upozorio i na zabrinjavajuću situaciju na medijskoj sceni Srbije, ocjenjujući da se stvara atmosfera u kojoj ljudi ne mogu da se osjećaju bezbjedno. Bivši potpredsjednik američkog Atlantskog savjeta je naglasio i da postoji nedovršeni posao reformi na Zapadnom Balkanu i najavio da će organizacija na čijem je čelu udvostručiti podršku regionu.
Glas Amerike: Tokom karijere ste pomno pratili situaciju na Balkanu, uključujući i dok ste bili u Atlantskom savjetu. Da li smatrate da region nazaduje, i kada je riječ o stabilnosti i stanju demokratije?
Vilson: Mislim da region ima veliki potencijal. Susrećem se sa mnogo talentovanih ljudi iz tog dijela svijeta. Da, postoji mir. Ali to nije zadovoljavajuće za aspiracije, zahtjeve ljudi. Gledamo kako se sela prazne zato što nema ekonomskih šansi. Vrši se pritisak nad nezavisnim medijima u nekim zemljama. Raste uticaj ruske i kineske autoritarne državne kontrole. To nije budućnost za region i ljudi traže više, žele bolje. I vidjeli smo određeni napredak, ali i neke probleme. Ukupno, prisutno je nezadovoljstvo, ne izdvajamo Balkan – demokratija i sloboda su pod pristikom svugdje širom svijeta. Međutim, ono što ja čujem od ljudi u regionu je da žele i očekuju više prava, ekonomskih šansi, sposobnosti da sami odlučuju o svojoj sudbini. I da, moja očekivanja su velika zato što znam šta je moguće. Vidim to u motivisanosti i aspiracijama izuzetno talentovanih ljudi. Balkan još ne postiže rezultate na nivou koji narod očekuje.
Glas Amerike: Da li međunarodna zajednica, a tu mislim na glavne aktere SAD i EU, ulaže dovoljno napora da pokrene stvari na Balkanu, imajući u vidu i da politički lideri nisu uvijek spremni da urade ono što je neophodno, i da je region podložan stranim uticajima – prije svega ruskom i kineskom?
Vilson: Kao što znate, ja se snažno zalažem za američki i transatlantski, američko-evropski konstruktivni angažman u regionu da bi se podržala njegova posvećenost reformama i aspiracijama da bude dio Evropske unije, a u pojedinim slučajevima i NATO saveza. To čujemo i od ljudi na terenu i lidera. Vidite reforme koje se sprovode u Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, a zatim imati blokadu u Evropskoj uniji i to nije u redu. I kada zemlje donose teške odluke, sprovode reforme i preduzimaju politički rizik, ja želim da taj proces napreduje.
To ima veze sa većim očekivanjima od zemalja u regionu, ali i razumjevanjem da je saradnja SAD i Evropske unije da se podrži taj proces i dalje ključna. I nadam se da ćemo sa novim akterima u Americi vidjeti nastavak posvećenosti tom cilju. I razočaran sam što u Evropskoj uniji, koja je toliko ključna za budućnost regiona, koja je uložila toliko novca, toliko investirala u reforme, pokazala toliku posvećenost razvoju infrastrukture, što imate politički problem koji blokira zemlje kao što su Sjeverna Makedonija i Albanija. Trebalo bi da budemo bolji.
Glas Amerike: Kao što znamo, Gabrijel Eskobar, koji je prethodno bio u ambasadi u Beogradu, je novi izaslanik u Stejt departmentu za Balkan. Predsjednik Bajden je takođe imenovao iskusnog diplomatu Kristofera Hila za novog ambasadora u Srbiji. Da li to vidite kao veću angažovanost Bajdenove administracije na Balkanu?
Vilson: Riječ je o timu koji poznaje region, o profesionalcima sa dubokom eskpertizom koji će biti na ključnim pozicijama. Od predsjednika pa na dalje, i članova Kongresu, ima mnogo ljudi koji su godinama bili posvećeni pružanju podrške regionu. Imate tim koji to može da uradi. S pravom ćemo vršiti prisak i željeti da Evropa ima vodeću ulogu, da to uradimo u partnerstvu sa Evropom, to mora biti urađeno u tandemu. Američko liderstvo je ključno, ali treba prepoznati da sa nizom globalnih pitanja na agendi, Balkan neće biti glavni prioritet u Vašingtonu, ali jeste nešto što ljudi razumiju. Ima nedovršenog posla, uložili smo mnogo i želimo da se to i završi. Što se tiče Zadužbine, mi smo posvećeni i prisutni dugoročno. I nećemo okrenuti leđa. Posvećeni smo demokratskoj budućnosti regiona.
“Netransparentne ekonomske aktivnosti Kine”
Glas Amerike: Kako komentarišete nedavne izvještaje o kršenjima prava vijetnamskih radnika u kineskoj fabrici Linglong u Srbiji? Srpski zvaničnici tvrde da je reč o izmišljenim političkim tvrdnjama usmjerenim protiv kineskih invesiticija. Ali ovo nije prvi izvještaj o lošim uslovima života i rada u kineskim fabrikama u Srbiji.
Vilson: Ne poznajem detalje svih slučajeva, ali to je suština postojanja nezavisnih medija – da istražuju takve stvari. Sva naša društva su opterećena nepravdama i zavisimo od istraživačkih novinara i civilnog društva da nam pomognu da to razotkrijemo. Takvu praksu smo vidjeli u mnogim zemljama širom svijeta gdje imate kineski ekonomski angažman koji nije u skladu sa meritokratijom i vladavinom prava, na način na koji možete da očekujete od investicija iz Evropske unije ili američkih kompanija. Niko ne želi da Kinezi u Srbiji posluju na način na koji se ne poštuju srpski zakoni, ne poštuju radnici u Srbiji ili kojim se stvara neka vrsta presedana o tome kako to sve posmatrati. I ja pozdravljam one koji mogu da razotkriju ono što se događa. Znamo da su Kinezi netransparentni kada je reč o načinu na koji vode ekonomske aktivnosti.
Glas Amerike: Kakav uticaj Kina stiče kroz investicije u Srbiji? I kako Zapad može tome da se suprostavi, ako zapadne kompanije nisu spremne na velike investicije u Srbiji?
Vilson: Sve se to vraća na pitanje gdje srpski narod želi da bude i kako da izvrši pritisak na vladu da se to ostvari. Razgovarao sam sa mnogo ljudi u Srbiji i bilo koja majka, koja razmišlja o budućnosti svoje ćerke, razumije da ako želi da njeno dijete radi za kompaniju koja će poštovati njene talente i vještine, da obrazovanje stvara šanse i da može da ih poveže sa širim evropskim tržištem. I to je ono što srpsko društvo zahtijeva. A kako odgovoriti na to? Povremeno vidite opasnu igru, gdje mislite kako možete da podstaknete dve zemlje da se takmiče. Mislim da je potrebna jasnoća o tome u kom smjeru se Srbija kreće i kako će biti dio slobodnog i demokratskog svijeta i postići napredak u ostvarenju cilja da bude dio Evropske unije, a ne ambivalentna u pogledu riješenosti da bude dio te zajednice.
Glas Amerike: Predsjednik Aleksandar Vučić sastao se sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Vučić već godinama pokušava da balansira između Rusije i Evropske unije. Da li je Beograd danas bliži Moskvi ili Briselu?
Vilson: Nema sumnje da je Srbija bliža Briselu, ali ne postupa uvijek u skladu sa tim. Razumijem da postoje istorijske veze. Ja volim istoriju regiona, to je jedan od razloga zbog kojih sam zavolio Balkan, samo čitajući o njegovoj izuzetnoj istoriji. Ja se informišem o istoriji da bih razmišljao o budućnosti. I mislim da predsjednik Vučić zna gdje je budućnost Srbije, čuo sam ga da to javno govori. Ako imate viziju da će vaša zemlja konačno biti dio Evropske unije, postoje stvari koje proističu iz toga, i šta to znači za vašu demokratiju, način na koji tretirate novinare i civilno društvo u vašoj zemlji, za spoljnopolitičke odnose koju vodite u skladu sa drugim demokratijama u EU. I zbog toga pojedini ljudi ne razumiju uvijek pristup Beograda.
Glas Amerike: U Srbiji će na proljeće biti održani redovni predsjednički i vanredni parlamentarni izbori. Da li smatrate da izbori mogu da budu fer i slobodni, imajuću u vidu nedostatak slobode medija, vladavine prava i pad demokratije, što pokazuju izvještaji Evropske komisije i međunarodnih nevladinih organizacija?
Vilson: Ja neću biti taj koji će to procjenjivati. Slušam predstavnike srpskog civilnog društva, novinare, koji su zabrinuti. I pozitivan korak za Srbiju, da bi bila dio evropske budućnosti, je da pokaže da je dio demokratskog svijeta održavanjem slobodnih i otvorenih izbora. Ono što nije zdravo, i to smo u mnogim aspektima vidjeli u Crnoj Gori – jeste da jednopartijska kontrola tokom vremena ima posljedice. To ne predstavlja zdravu, energičnu razmjenu ideja, slobodnu debatu u društvo. To su principi koji su ključni za vršenje pritiska na vladu, na društva da postižu bolje rezultate. I veliko pitanje za bilo koje izbore je kako će izgledati medijska scena. Kako politički akteri mogu da djeluju u zemlji. I ako pogledate medijsku scenu, naročito u Srbiji, postoji realna zabrinutost. piše “GlasAmerike“.
