– Raketama su uništene su piste na aerodromu, a raketiran je i zavod koji je nekad proizvodio naoružanje. Gradonačelnik ovdje smiruje stanovništvo. Poziva da se ne diže panika, da se ne kreće nigdje, jer nam je za sada bolje u našim kućama, nego negdje na otvorenom, na putu. Zvao sam da otprilike znam situaciju na granici, jer ja odavde moram 1.200 kilometara ići do granice sa Mađarskom. Trenutno avioni ne lete, za sada je mirno, a na putevima je kolaps, tako da sjedim s porodicom, pijemo kafu i kontamo šta ćemo, kako ćemo – kaže Višća za Avaz.
Bosanac iz Olova u Ukrajini živi od 1991. godine, kada je kao radnik sarajevske “Vranice” najprije bio u Lugansku, a od 1993. je u Dnjiprou.
– Nekadašnja firma se zatvorila, a onda smo radili u jednoj privatnoj firmi. Između ostalog radili smo kuću i bivšoj premijerki Juliji Timošenko. Onda sam upoznao i suprugu Olenu, imam sina Jasmina i već 31 godinu živim ovdje – kaže Višća.
Borim se za sebe i kako bude
Dodaje kako rusku invaziju prati i mnogo nepotvrđenih i lažnih informacija. Najteže je u područjima koja su se prva našla na pravcima napada.
– Gledamo neki video iz Harkova, koji je najbliži granici s Rusijom, tenkovi gađaju, dolijeću granate, puca se opasno. Ukrajinski vojnici kažu da ima dosta lažnih informacija i provokacija. On hoće da uništi vlast. Kijev bombarduje. Kod mene je trenutno mirno, ali u tim tamo dijelovima vidim da je rat pravi – kaže Višća.
U njegovom susjedstvu su još dvojica Bosanaca. Svi prate situaciju i razmišljaju kako dalje.
– 2014. godine su me kontaktirali iz Ambasade Srbije, pitali treba li mi neka pomoć, a ovaj put nije niko. Bosanska ambasada je u Budimpešti, a ko će mene zvati. Niti me ko zna, nit’ išta. Borim se za sebe i kako bude – poručuje Zehrid Višća, pieš Avaz.
