Stanovnica Harkiva Oleksandra (25) i njezina četiri udomljena psa već se danima od ruskih granata skrivaju u kupaonici njezinog stana. “Kada sam prvi puta čula eksplozije, istrčala sam iz zgrade kako bih skupila svoje pse koji su bili vani. Ljudi su paničarili, napuštali svoje automobile. Bila sam prestrašena”, rekla je Oleksandra u razgovoru za BBC.
Oleksandra kaže da redovno razgovara sa svojom majkom koja živi u Moskvi, ali da je nikako ne može uvjeriti da je u opasnosti. Nisu je uvjerili čak ni videi devastiranog Harkiva.
“Ne želim plašiti svoje roditelje, ali sam im počela govoriti da stradavaju civili i djeca”, rekla je 25-godišnjakinja. “Iako se brinu za mene, još uvijek govore da se vjerojatno radi o slučajnostima te da ruska vojska nikada ne bi gađala civile. Tvrde da Ukrajinci ubijaju vlastiti narod.”
Oleksandra smatra da su za to krivi ruski državni mediji. Kaže da stavovi njezine majke identični onima koje se može čuti na ruskoj državnoj televiziji. “Preplašila sam se kad mi je ponovila ono što je čula na televiziji. (Ruske države televizije) gledateljima ispiru mozgove, a oni im vjeruju”, rekla je 25-godišnjakinja. “Moji roditelji razumiju da se (u Ukrajini) događa neka vojna operacija, ali mi kažu: ‘Rusi su vas došli osloboditi. Neće ništa upropastiti, neće ti ništa. Gađaju samo vojne baze.”
Oleksandra je s BBC-jem razgovarala dok su Rusi granatirali Harkiv. Na momente bi pala kvaliteta njezine internetske veze. “Gotovo da sam zaboravila kako zvuči tišina. Granatiranje ne prestaje”, rekla je 25-godišnjakinja.
Ruske državne televizije to granatiranje nisu niti spomenule. Nisu spomenule ni civilne žrtve, a ni četiri osobe koje su poginule dok su čekale u redu za vodu. Ruski mediji kažu da Ukrajincima ne prijeti ruska vojska već ukrajinski nacionalisti koji civile koriste kao ljudske štitove. Ruske državne televizije tvrde da je Ukrajina inicirala sukob, a rat u Ukrajini nazivaju “specijalnom oslobodilačkom operacijom”.
Relevantna regulatorna tijela mogu blokirati svaki medij koji sukob Rusa i Ukrajinaca nazove “ratom” ili “invazijom” te koji ustvrdi da su Rusi napali Ukrajince.
Neki su Rusi izašli na ulice kako bi prosvjedovali protiv rata, no te se demonstracije nikada neće prikazati na glavnim ruskim državnim televizijama.
Renomirani kijevski ugostitelj Mihajlo ne gleda ruske televizijske programe kako bi se informirao o invaziji. Kada su Rusi počeli bombardirati Kijev, njegova supruga i on prvo su tražili načine da zaštite svoju šestogodišnju kćer i par godina starog sina.
Mihajlovo dvoje djece jedne su večeri probudile eksplozije. Niti on, niti njegova supruga nisu ih mogli smiriti. Stalno su plakali. Obitelj je tada odlučila da se makne iz centra grada te potom napusti zemlju. Mihajlova je obitelj otputovala u Mađarsku. Nakon što ih je zbrinuo, Mihajlo se vratio u Ukrajinu kako bi pomogao braniti zemlju od ruskog agresora.
Mihajla je iznenadilo to što mu se nije javio njegov otac koji radi u samostanu u Nižnjem Novgorodu u Rusiji. Ugostitelj je nazvao svoga oca i opisao mu što se događa. Njegov mu je otac rekao da ništa od toga nije istina, da nema rata već da Rusi Ukrajince spašavaju od nacista. Mihajlo je rekao da je mislio da zna koliko je moćna ruska propaganda, ali ga razgovor s ocem silno rastužio.
“Vlastiti mi otac ne vjeruje, a zna da sam tu i da sve vidim vlastitim očima. Moja majka, njegova bivša žena, prolazi isto to”, rekao je. “Skrivale su se ona i moja baka u kupaonici dok su padale granate.”
Ruski mediji već godinama nekritički izvještavaju o Rusiji. “Rusija se uvijek prikazuje u najboljem svjetlu”, rekla je dr. Joanna Szostek, stručnjakinja za Rusiju i komunikaciju u politici sa Sveučilišta u Glasgowu. “Ništa se negativno ne spominje čak ni kad priča o Drugom svjetskom ratu. Zato ni sada neće vjerovati da Rusija radi nešto krivo.”
Szostek kaže da Ruse ne zanima druga perspektiva. Znanstvenica kaže da to objašnjava zašto Rusi i njihova rodbina u drugim državama određene događaje ne vide isto. “Ljudi koji kritiziraju Rusiju prikazuju se kao izdajnici ili strani agenti. Svi koji negativno govore su agenti Zapada. Zato nećete vjerovati ni vlastitoj djeci”, rekao je Szostek.
Anastazijini roditelji žive u malom selu koje je od Donjecke Narodne Republike udaljeno 20 kilometara. Selo još uvijek drže Ukrajinci, međutim u domovima njegovih stanovnika stalno se gledaju ruske državne televizijske postaje. Čak i satovi u kućama seljana pokazuju koliko je sati u Moskvi. Kada su Anastaziju, koja živi u Kijevu, 24. veljače probudile sirene za uzbunu, znala je kako će reagirati njezini roditelji.
“Kada sam potpuno dezorijentirana oko 5:00 sati iskočila iz kreveta, prvo sam nazvala majku. Iznenadili su je i moj poziv i moja mirnoća”, rekla je Anastazija, dopisnica ukrajinske podružnice BBC-a koja je u Kijev doselila prije 10 godina. Rekla je da ubrzo nakon sirena čula i eksplozije te da se počela brinuti gdje bi sljedeće bombe mogle pasti.
“Ponovno sam nazvala majku. Rekla sam joj da se bojim. Ona mi je rekla da se ne brinem te da Rusi nikada neće bombardirati Kijev. Rekla sam joj da to već rade”, rekla je Anastazija. “Rekla sam joj da ima i civilnih žrtava. Uzvratila mi je rečenicom: ‘Ali to smo morali napraviti kada je Ukrajina napala Donbas!’ Čak se i nasmijala. Na tren nisam mogla disati. Srce mi se slomilo kada sam čula kako moja majka izgovara tako bešćutne stvari.”
Anastazija vjeruje da ruski mediji rat u Ukrajini uokviruju kao oslobađanje Ukrajina od nacista. Iako s roditeljima godinama ne priča o politici, rekla je da je ovaj puta mami spustila slušalicu, piše Jutarnji.
Anastazija je s novinarima BBC-ja ponovno razgovarala nakon što je poslije četverodnevnog raketiranja Kijeva napustila grad. Budućnost joj je, kaže, nesigurna. “Razmišljam o puno toga. Što će nam se dogoditi? Gdje ovo ide? Hoću li se ikada vratiti? Hoću li opet vidjeti svoje roditelje? Još uvijek ih volim, međutim nešto je u meni slomljeni i ne znam hoću li to moći popraviti.”
