Aida Čerkez je od 1992. godine radila za The Associated Press u Sarajevu. Prvo je počela kao fikser i predvodilac stranim novinarima, zatim je i sama postala reporter.
Ovo je njeno pismo koje je adresirala Ukrajincima:
“Dragi prijatelji, humanitarne organizacije ovdje u Sarajevu skupljaju pomoć za vas. Sjedim u svom apartmanu pokušavajući se sjetiti šta će vam biti najpotrebnije.
Nisu moje tople čarape, ili jakna ili moje tople čizme ono što sad najviše trebate već moja 30 godina stara majica sa ispisanim sloganom koji me održao 1.425 dana tokom kojih su bosanski Srbi granatirali i držali pod opsadom moj grad. Bez vode, hrane, struje, grijanja i bez komunikacije s vanjskim svijetom. Nosila sam tu majicu i čitala poruku ispisanu na njoj dok je više od dva miliona granata padalo na naše glave i dok sam se izmicala bezbrojnim mecima. Na majici piše: ‘Sarajevo će biti, sve drugo će proći’.
Loša vremena su pred vama moji prijatelji, ali oružje vam se šalje da bi se mogli braniti. Mi Bosanci smo se branili, ali svijet nam je uveo embargo na oružje. Nije razumio zbog čega se vodila borba u Sarajevu. Hvala Bogu, razumije sada u Kijevu.
Bit ćete gladni, žedni, promrzli i prljavi, izgubit ćete svoje domove, prijatelje i članove familije, ali ono što će vas najviše boljeti bit će laži. Laži, da ste vi odgovorni za ono što vam se događa. Laži, da vi činite ono što se čini vama. Te laži će napraviti bezbroj rupa na vašim srcima, ali bez toga da će zaustaviti njihove otkucaje ili ih zamrznuti.
Vidim da su uništili vaš televizijski predajnik. Žele da vas drže u mraku, baš kao što su držali nas u mraku. Žele ugasiti svjetlo, da ne možemo vidjeti šta vam rade. Sve zapisujete i snimajte. Jednog dana to će definisati vašu historiju, objasnit će Ukrajincima koji se tek trebaju roditi šta se desilo i najvjerovatnije će biti korišteno kao dokazni materijal na sudu protiv onih koji vas pokušavaju ubiti.
U mračnim vremenima koja su pred vama gubit ćete nadu povremeno, ali pišem vam iz budućnosti i govorim vam, opstat ćete, baš kao što smo mi. Trebala sam biti mrtva, ali sam preživjela, sutra ću izvesti svoje unuke. I vi ćete jednog dana zato što u vama vidim isti otpor koji sam ja vidjela ovdje.
Čujem kako pjevate vašu himnu dok odbijate tenkove goloruki. Vremenom, pjevat ćete nove pjesme o vašoj hrabrosti tokom ove nevolje i smislit ćete svoj slogan koji će vas držati živim. Za sad, šaljem vam najdragocjeniju stvar koju imam, moj slogan, malo modifikovan za vas: ‘Ukrajina će biti, sve drugo će proći’. prneosi “Klix“.
Slava Ukrajini”
