Vlada Velike Britanije rado ističe da Vladimir Putin “mora doživjeti neuspjeh” te da je očito kako je podbacio u svojoj invaziji na Ukrajinu. No, ukoliko ruski predsjednik dođe u situaciju da može birati između ponižavajućeg poraza – što bi moglo dovesti u pitanje opstanak njegova režima – ili daljnje eskalacije, mogao bi udvostručiti napore u nastavku vođenja svoga krvavog rata u Ukrajini, analizira britanski The Telegraph.
Rizici tjeranja izoliranog vođe koji cijeni snagu iznad svega u kut su iznimno veliki i opasni, pogotovo s obzirom na Putinove mračne aluzije u vezi njegova nuklearnog arsenala. Kijev i Zapad će mu možda morati izraditi “zlatne ljestve” kojima će se spustiti prije nego što se postigne mir. Vladimir Putin neće prihvatiti javni poraz i zato mu se mora dati nešto što može ‘prodati’ kao pobjedu. Mora doživjeti neuspjeh, ali se ne smije vidjeti da je doživio neuspjeh – barem ne u Rusiji.
Ni o čemu ne bi smjelo biti slaganja ili dogovora bez prekida vatre i svaki eventualni mirovni sporazum moraju ispregovarati i podržati Ukrajinci. Također, ne smije postojati osjećaj da o budućnosti Ukrajine odlučuju strane sile poput SAD-a, što bi samo učinilo vjerodostojnim Putinove optužbe da je Volodimir Zelenski zapadna marioneta.
Zelenski, koji je navodno sada meta ruskih ubojica, mora ostati siguran i ostati na funkciji predsjednika Ukrajine ako se želi da mirovni sporazum ima ikakve šanse. Što dulje žestoki ukrajinski otpor može obuzdati ruske osvajače, to je njegova pozicija snažnija u bolnim i teškim pregovorima s Moskvom.
‘Smokvin list’ za Putina
Volodimir Zelenski trenutačno sugerira da su se tijekom vikenda poboljšali izgledi za mir. Ukrajinski i ruski dužnosnici počeli su razmjenjivati ”konkretne prijedloge”, kako je rekao Zelenski, dok je istovremeno pozvao Putina da se sastanu licem u lice u Jeruzalemu na mirovnim pregovorima.
No, postavlja se pitanje što to Ukrajina može ponuditi Rusiji kao ‘smokvin list’ za Vladimira Putina.
Jedan od ruskih izgovora za invaziju bilo je širenje NATO-a na istok. Kijev bi se mogao obvezati na neutralnost, na sličan način kao što je to učinila Austrija 1955. godine te time okončati svoje izglede za pridruživanje tom vojnom savezu, koliko god ti izgledi i inače bili slabi.
Ukrajina je također podnijela zahtjev za ulazak u Europsku uniju. To je problematičnija ambicija za žrtvovanje, s obzirom na to da su mnogi Ukrajinci doslovno poginuli u pokušaju da se to postigne. Druge neutralne zemlje, poput Finske, Švedske i Austrije, članice su EU, no članstvu u europskom bloku prethodi dug, težak i visoko tehnički proces, koji k tome neke vlade ne žele ubrzati samo zbog Ukrajine.
Također, mogao bi se izmisliti nekakav razlog koji bi omogućio tješnje ekonomske odnose s Unijom bez punopravnog članstva u bliskoj budućnosti, dok bi se prema van isticale europske ambicije Kijeva.
Kijev bi se s vremenom mogao pridružiti Europskom gospodarskom prostoru, koji u svoje članove ubraja države koje nisu članice EU, poput Norveške i Islanda, te im daje pristup jedinstvenom tržištu, kao svojevrsnoj ‘kući na pola puta’.
Mir kakav ne zaslužuje, ali koji Kijevu treba
No, tu je i problematično pitanje Krima, koji je 2014. godine ilegalno pripojen Rusiji, te pitanje statusa odcijepljenih regija istočne Ukrajine, koje kontroliraju proruski separatisti koje podržava Kremlj.
Moskva je istaknula da bi priznanje Krima kao dijela Rusije i decentralizirana autonomija za separatističke istočne regije mogli pomoći u okončanju rata. Takav dogovor, za koji Rusija tvrdi da je predviđen mirovnim sporazumima iz Minska, nosio bi veliku političku cijenu za Zelenskog i riskirao da ruskom marionetskom režimu u ruke preda previše utjecaja u ukrajinskoj politici.
Čak i ako pitanje Krima bude riješeno, barem privremeno, potpuna devolucija, odnosno delegiranje ovlasti središnje vlade suverene države na regije Donjeck i Lugansk, gotovo je sigurno još uvijek na dugom štapu. No, moglo bi biti moguće pregovarati s Rusima dok se ne dođe do kompromisnog rješenja, koje bi potencijalno moglo uključivati i međunarodne mirovne snage.
Zapad, također, može ponuditi mogućnost ukidanja nekih sankcija koje je nametnuo Moskvi kako bi se postigao mirovni sporazum. Uklanjanje sankcija bez presedana pritom mora biti postupno i usko povezano s ruskim poštivanjem sporazuma jer uvijek treba u obzir uzeti rizik da bi Putin mogao ponovno krenuti u invaziju.
Ovaj pristup ne može se lako obraniti, no činjenica je da postoje presedani – poput iranskog nuklearnog sporazuma – ublažavanja sankcija u zamjenu za ‘dobro ponašanje’. Možda će, zaključuje Telegraph, biti potrebno pristati na prljave i nezadovoljavajuće kompromise kako bi se osigurao mir kakav Vladimir Putin ne zaslužuje, ali koji Ukrajini treba. prneosi “Jutarnji“.
