Paulius Liskauskas već tri godine trenira za najgori scenario. Ovih dana taj scenario nikada nije bio tako realan, rekao je 39-godišnji Litvanac.
“Zapravo sam želio da se pridružim Savezu litvanskih strijelaca 2014. nakon što je Rusija anektirala poluostrvo Krim i svojim potezima nagovjestila rat protiv Ukrajine”, rekao je.
“Čak i tada, ruska državna propaganda je imala na vidiku Litvaniju. Za nas to znači da bismo mogli biti sljedeći,”, dodao je.
Zajedno s Liskauskasom, još desetak muškaraca i dvije žene također vježbaju upotrebu oružja. Sve se to dešava u zamračenoj prostoriji na prvom spratu male zgrade u pješačkoj zoni Marijampolea, grada na jugu Litvanije.
Na zidu visi paravan. Na njemu su animacije terorista koji se kriju iza ovih ili onih stvari. Oni su mete topnika. Zapravo, cijela stvar bi čak mogla biti još jedna obična kompjuterska igrica, da nije bilo glasnih vriskova koji su se dopirali iz zvučnika svaki put kad zapucaju. Glasni zvukovi su tu da podsjete sve na pravi rat, koji se trenutno dešava u Evropi.
Jedna od žena u prostoriji je slučajno Liskauskasova žena. Oboje nose maslinasto zelene uniforme Streljačkog saveza, paravojne organizacije koju podržava litvanska država. U osnovi, Savez litvanskih strijelaca je svojevrsni dodatak postojećoj vojsci u zemlji, sastavljen od litvanskih civila koji redovno treniraju s oružjem i koji su spremni da se bore ako dođe do najgoreg.
Kontroverzna istorija
Streljački sindikat ima dugu tradiciju, kao i kontroverznu reputaciju. Osnovana je početkom 20. vijeka, zbog borbe Litvanije za nezavisnost, grupa je sarađivala sa nacističkom Njemačkom. Nakon što je Litvanija postala dio Sovjetskog Saveza, članovi grupe borili su se protiv Sovjeta kao litvanski partizani. Neki su završili kao žrtve staljinizma.
Nakon što je Litvanija proglasila nezavisnost 1990-ih, Savez streljačkih snaga doživio je renesansu. Otkako je počeo rat u Ukrajini, grupa je doživjela veliki priliv entuzijastičnog lokalnog stanovništva. Liskauskas je sretan što je sada jedan od 14.000 članova.
Konkretno, to je zato što Liskauskasova porodica živi u području koje bi izazvalo velike vojne i strateške probleme u slučaju ruskog napada: takozvanom Suvalki jazu, koji je dobio ime po obližnjem gradu Suvalki.
Suwalki jaz je uski pojas zemlje koji povezuje Litvaniju i Poljsku. Stisnut je između enklave Kaliningrada pod kontrolom Rusije na sjeverozapadu i Bjelorusije na jugoistoku.
Bjeloruska vlada se smatra ruskim saveznikom
Procjep Suwalki dugačak je samo 65 kilometara i ujedno je jedina kopnena veza između baltičkih država i drugih zemalja partnera NATO-a. U krizi, mnogi lokalni stanovnici strahuju da bi Rusija mogla blokirati ovaj jaz. Kao rezultat toga, osjećaju duboku antipatiju prema Rusiji.
Liskauskas, koji radi kao advokat, dijeli ovu mržnju. On, međutim, pravi razliku između ruske politike i običnih Rusa.
“Imam ruske klijente sa kojima sam i dalje u kontaktu; ne osjećam mržnju prema njima, samo prema ruskoj državi i njenoj propagandi”, rekao je.
Putnici ruskog voza iz Moskve u eksklavu Kaliningrad prolaze kroz željezničku stanicu u Vilnjusu, gde se ne smiju ukrcati. Tamo su suočeni s posterima koji prikazuju mračne scene iz rata u Ukrajini. Svaki plakat nosi istu poruku, pitajući Ruse da li zaista žele da nastave da podržavaju predsjednika Putina.
Spreman za hitan slučaj
Litvanija i Rusija 45 godina bile su dio Sovjetskom Savezu. Nakon sticanja nezavisnosti, Litvanija se pridružila NATO-u 2004. Posljednjih godina tenzije s Rusijom rastu.
Rat u Ukrajini je poziv na buđenje, kaže litvanski poslanik Laurynas Kasciunas. Njegova zemlja mora biti bolje naoružana da odbrani potencijalni ruski napad, rekao je za DW.
“Ostalo nam je još samo nekoliko godina da se pripremimo, zato nam je potrebno veće prisustvo NATO-a kao glavno sredstvo odvraćanja”, dodao je.
Zahvaljujući Ukrajincima, Litvanija ima vremena za takve pripreme, kaže Tomas Janeliunas, politikolog sa Univerziteta u Vilnjusu. Kada je Rusija izvršila napad na Ukrajinu, ističe Janeliunas, neki Litvanci su iz straha razmišljali o bijegu iz vlastite zemlje.
Sada su, međutim, mnogi shvatili da je ruska vojska slabija nego što se očekivalo, a ukrajinska odlučnost više nego što se očekivalo.
“Stvari poput rata u Ukrajini su dobra lekcija za nas, daju nam vremena da se pripremimo. Ukrajinci nam kupuju vrijeme, moramo to dobro iskoristiti i pripremiti se”, kaže Janeliunas.
Iako bi sigurno pozdravio više NATO trupa na litvanskom tlu, Liskauskas ističe da bi, u slučaju ruskog napada, on i njegova supruga uzeli oružje u ruke.
“Teško je govoriti o budućnosti”, rekao je
“Živimo u teškim vremenima i niko ne zna šta će budućnost donijeti. Zato je važno živjeti ovdje i sada, i malim koracima i patriotizmom jačati sopstvenu zemlju”, naglasio je.
