Prema kompjuterskoj simulaciji u programu koji je emitiran krajem aprila na ruskom državnom kanalu Russia-1, Rusija ima projektil kojem je potrebno samo 200 sekundi da uništi glavni grad Francuske, Pariz, u bombardiranju posljednjom generacijom nuklearnih bojevih glava.
No, šta je zapravo istina u svemu tome?
Na to je pokušao dati odgovor francuski list Liberation, koji je na samom početku otkrio da su se gosti ovog programa, među kojima su bili i zastupnici u ruskom parlamentu, urednici i novinski kolumnisti, hvalili udarnim sposobnostima Moskve protiv potencijalnih neprijatelja Rusije i pristaša Ukrajine, prenosi Al Jazeera Balkans.
Francuski list navodi da su gosti komentirali grafiku koja se pojavila na ekranu ispred njih, na kojoj se mogla vidjeti narandžasta putanja na evropskoj karti s glavnim gradovima zemalja članica NATO-a kao tačkama na koje bi projektili mogli pasti.
List navodi, u izvještaju svog autora Alexanderea Horna, da je prema prijevodima koje je napravio CheckNews, član ruskog Parlamenta (Dume) Aleksej Žuravljev djelovao vrlo entuzijastično dok je promovirao korištenje najnovije generacije ovih projektila poznatih kao “Sarmat”, a koje neki mediji nazivaju i “Sotona 2”.
Ratna retorika Kremlja
Što se tiče vremena potrebnog ovoj balističkoj raketi da stigne do evropskih prijestolnica, ako bude lansirana iz ruske enklave Kalinjingrada, koja graniči sa Poljskom, prikazana karta je pokazala da je vrijeme leta do Berlina 106 sekundi, do Pariza je potrebno samo 200, dok do Londona može stići za 202 sekunde.
Komentirajući navedeno, list ističe da iznošenje ovakvih informacija, koje je navela ruska državna televizija, nije izoliran slučaj, već je sastavni dio ratne retorike Kremlja o nuklearnom riziku. U drugoj emisiji na kanalu, Margarita Simonian, koja je bliska Kremlju i vodi nekoliko ruskih novinskih kuća kao što su Russia Today i Sputnjik, kazala je da će se, uoči poraza, “vjerovatno nuklearnim udarom staviti tačka na sve što se događa na kraju […] čak i ako mi se to čini groznim, shvatam, s druge strane, da će naša sudbina biti raj, a ostali će jednostavno umrijeti”, rekla je.
Liberation je opovrgnuo tvrdnju da projektil Sarmat može pogoditi Pariz za 200 sekundi, jer je još uvijek u fazi testiranja. Prvo probno lansiranje obavljeno je 20. aprila prošle godine, prema tome projektil još nije spreman za lansiranje. Posljednji test nije direktno povezan s sukobom u Ukrajini, budući da razvoj ovog novog sistema traje već nekoliko godina.
List je istaknuo da su izjave ruskih dužnosnika krajem 2021. godine, koje je objavila ruska novinska agencija Interfax, već otkrile namjeru Moskve da provede buduća testiranja rakete Sarmat. Agencija je naznačila da je navedeni cilj proizvodnja prve serije ovog balističkog projektila za operativnu upotrebu do kraja 2022. godine.
Ruske ‘zablude’
Benjamin Gravisse, stručnjak za rusku vojsku i njen arsenal, također je opovrgao navode koje je emitirao ruski kanal i “zablude” koje je promovirao o Sarmatu. U nizu tvitova je naglasio da ova raketa, čak i ako je spremna za lansiranje, nema potrebnu infrastrukturu za lansiranje, posebno iz kalinjingradske enklave. Štaviše, ovaj stručnjak je ismijao način na koji je precizirano vrijeme potrebno da takav projektil pogodi Pariz, rekavši da to nema nikakve veze sa stvarnošću, jer se čak ni postavljanje nuklearnih bojnih glava ne može obaviti za manje od šest minuta, kako je rekao.
Zapravo, i bez raspoređivanja Sarmata, Rusija ima raznolik i vrlo učinkovit nuklearni arsenal koji može koristiti za napad na Pariz bez ikakvih problema. Ta zemlja bi mogla koristiti interkontinentalne balističke projektile lansirane sa svoga tla, ili iz podmornice ili čak iz aviona, prema francuskom listu.
Ali koliko će to trajati? List kaže da je to teško predvidjeti, jer scenariji variraju ovisno o vrsti projektila koji se koristi i regiji iz koje je lansiran. Promotori tog “natprirodnog” ruskog oružja ne trebaju zaboraviti da zemlje koje se nađu na ruskoj meti također imaju nuklearno oružje, posebno Francuska i Britanija, te da će napad na bilo koju članicu NATO-a nužno dovesti do reakcije Sjedinjenih Američkih Država.
