“Zašto nisam posjetila ovu zemlju prije rata?” – nedavno je napisala na twitteru njemačka novinrka iz Ukrajine. Ljutila se što nije vidjela veličanstvene gradove Lavov ili Odesu bez blokada cesta. To je pitanje koje postavljaju mnogi na Zapadu koji su putovali u Ukrajinu od ruske invazije u februaru. Mediji, političari i brojni volonteri često su u zemlji bili prvi put. Od raspada Sovjetskog Saveza 1991., zemlja nikada nije dobila toliko pažnje. Savjeti za putovanja koje je dao tek rat.
Kolegica se s pravom naljutila. Propustila je nešto što se nikada više neće ponoviti. Nije riječ samo o vidljivim tragovima rata. Stara, snažno postsovjetski obilježena Ukrajina upravo umire pod ruskim bombama: ljudi, kuće, tvornice – i iluzije. Pozitivan, gotovo bratski odnos s Rusijom više nikada neće biti onakav kakav je bio prije rata. Otuđenost između dva naroda, koja je započela nakon aneksije Krima 2014., u međuvremenu ne može biti veća. Mržnja i bijes će oblikovati generacije.
Najveća prijetnja u 100 godina
Uz mješavinu tuge, suza i prkosa, Ukrajina 24. avgusta slavi svoj Dan neovisnosti – osmi put usred rata. Ovoga puta taj datum označava posebnu prekretnicu: tačno je šest mjeseci otkako Rusija barbarski pokušava uništiti ukrajinsku neovisnost. Dosadašnja bilanca: Ukrajina krvari i pati, ali stoji. Ona se bori!
Prijetnja zemlji i njezinom narodu toliko je elementarna koliko je bila prije 100-tinjak godina. Tada su boljševici srušili kratku neovisnost Ukrajine, a potom su rusificirali Ukrajinu prema tradiciji carske Rusije. Može li se povijest ponoviti?
Nema sumnje: ruski predsjednik Vladimir Putin namjerava učiniti upravo to. Njegova, kao propagadni cilj deklarirana, “denacifikacija” Ukrajine nije ništa drugo nego de-ukrajinizacija. Iz područja pod ruskom okupacijom stižu izvještaji kako se sve ukrajinsko, a posebno jezik, potiskuje i uništava. Putinov suludi plan je uništiti Ukrajinu u ratu iscrpljivanja. Ipak on neće u tome uspjeti.
“Generacija neovisnosti” se bori
Šef Kremlja započeo je svoju borbu protiv stare Ukrajine. Ona mu se činila lakim plijenom: ekonomski i vojno mnogo slabija od Rusije, politički često posvađana, socijalno podijeljena, samo polovično podržana od Zapada. Veći dio toga bila je činjenica, a ipak je to bila kolosalna pogrešna procjena. Šest mjeseci kasnije, Putin ima posla s novom Ukrajinom koja tek nastaje. Konsolidacija je počela već ranije, ipak ruska invazija je sve ubrzala. Nova Ukrajina brzo se oprašta od svega što je desetljećima, pa i stoljećima vezivalo zemlju za Rusiju: jezik, imena ulica, spomenika. Što je najvažnije, nova Ukrajina uči braniti samu sebe. I brzo uči.
DW.
Ova nova Ukrajina vojno je jača nego ikad prije i stalno jača – uz pomoć Zapada, naravno, ali i vlastitom snagom. Za razliku od prije 100 godina, današnja Ukrajina ima odlučujuću prednost: “generaciju neovisnosti”. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je rođen u Sovjetskom Savezu, sa svoje 44 godine pripada upravo toj generaciji. Srž otpora ipak su mladići i djevojke od 20 do 30 godina koji žrtvuju svoje živote na frontu ili se neumorno kao civilni volonteri brinu za vojsku ili brinu o interno raseljenim. To je generacija kojoj je sve ukrajinsko samo po sebi razumljivo. Za to se ona bori i to želi i pobijedit će. Ova nova Ukrajina je Putinova noćna mora, prenosi DW.
