Ruska strategija u ukrajinskom ratu nadilazi isključivo kopnene vojne operacije, koje se odvijaju na istoku zemlje i obuhvaćaju mnogo veći aspekt djelovanja. Oni koji analiziraju geostratešku i vojnu agendu Rusije kažu kako se bitka za osvajanje Ukrajine vodi ekonomskim, geostrateškim i psihološkim metodama a rusko, namjerno, uskraćivanje plina zemljama Evropske unije dio je plana da se izvrši pritisak na saveznike zvaničnog Kijeva.
Cilj je proizvesti letargiju, a zatim i odbojnost kod stanovnika zapadne Evrope prema ratu u Ukrajni a energetska kriza, kako to vide ruski predsjednik Vladimir Putin i njegovi vojni stratezi, najbolji je način da se kompromituje evropska podrška Ukrajini. Posljednji potez, koji je pokazao da je Rusija spremna na neprijatnu ucjenjivačku igru, bila je obustava isporuka plina kroz gasovod Sjeverni tok 1 uz obrazloženje kako je razlog prekida napajanja sanacija tehnoloških kvarova.
Iz Njemačke su odgovorili da je zemlja u stanju prebroditi trodnevnu obustavu napajanja plinom ako Rusija, kako je najavljeno, u subotu obnovi isporuke prirodnog gasa, ali malo je onih koji vjeruju da će ovo biti posljednji „incident“.
Još jedna stvar na koju Rusija računa u strateškom odmjeravanju snaga sa zapadom jeste strah od moguće nuklearne katastrofe, koja je realno povećana intenziviranjem borbi u okolini kompleksa NE Zaporožje. I dok se Rusi i Ukrajinci međusobno optužuju za borbeno ugrožavanje sigurnosti kompleksa nuklearne elektrane tim Međunarodne agencije za atomsku energiju tek treba da izvrši inspekciju postrojenja i utvrdi stvarno stanje nuklearne elektrane.
Ruske kalkulacije
Ove strategije zasnivaju se na jednoj vrsti kalkulacije koja se, barem u dosadašnjem toku rata, pokazala prilično nazgrapnom i netačnom, kaže analitičar za međunarodnu sigurnost Robert Barić. Ono na šta Rusija dosta računa, u svojim strateškim i vojnim planovima, jeste stvaranje političke pukotine u jedinstvu zapadne Evrope, a u tom rascjepu, vjeruje, nalazi se mjesto za promovisanje njene osvajačke agende.
„Dakle, Rusija računa na to da bi kroz, možda, potpunu obustavu isporuka plina Evropi ove jeseni mogla okrenuti političko javno mnijenje evropskih zemalja prema tome da se na Ukrajinu pravi pritisak da na neki način pristane na primirje ili na mir pod ruskim uvjetima. Ako u tome uspije u tom slučaju Rusija se nada da će zapad biti toliko podijeljen da će imati vremena pripremati se za dalje borbeno djelovanje u 2023. godini“, kaže Barić.
Ali, koliko će ta strategija biti uspješna tek treba da se vidi, jer je očito, naglašava Barić, da je Putinov režim napravio neke ozbiljne previde potcjenivši snagu, otpornost i izdržljivost svog protivnika.
„Pitanje je koliko je ta ruska računica ispravna, jer bez obzira na sve pokazalo se da su neke strateške odluke koje su donijeli Putin i njegov vrh itekako pokazuju se krivima. S druge strane, vjerojatno Francuska, Njemačka i Italija, i stanovništvo i političari, bi na takvo nešto pristali, ali ostatak Evrope je čvrsto protiv tog stava. Prema tome, nisam siguran da će to rusko ponašanje dovesti do onoga što Putin računa, ali će pogoršati ekonomsku situaciju u Evropi i naravno izazvati dodatne podjele unutar Evopske unije“.
Politika popuštanja
Politika popuštanja, objašnjava Barić, i dovela je do situacije da Evropa danas „plaća“ visoku cijenu, toliko veliku da neki svjetski analitičari i teoretičari tvrde da je sa ruskom agresijom na Ukrajinu počelo novo doba svjetske politike i da je svjetski poredak kakav poznajemo doživio svoj kraj.
„S druge strane, kako popustiti jednom autokratu? To se sada vidi cijena popuštanja u politikama koje su vodile Njemačka i Francuska dva desetljeća prema Rusiji i Kini i sada cijela Evropa plaća tu cijenu“, kaže Barić.
I dešavanja oko nuklearne elektrane Zaporožje Barić vidio kao dio strategije da se podrije politička monolitnost zapada i dodatno oslabi pozicija zvaničnog Kijeva. Strah od moguće nuklearne katastrofe nešto je s čim Kremlj ozbiljno računa, posebice jer se na tlu Ukrajine, u Černobilu, prije više od tri desetljeća, desila fatalna i pogubna nuklearna havarija.
Nepredviđena eskalacija
„Čujte, prema onome što se vidi sa satelitskih snimaka Rusija koristi cijelo pitanje nuklearne elektrane da bi dobila ustupke i izazvala paniku na zapadu – to je ovaj dio strategije podjele zapada. Koliko će oni daleko ići pitanje je i teško je to reći. Nije glavni problem sami nuklearni reaktori, koji su zaštićeni, nego spremišta radioaktivnog istrošenog goriva koja i nisu baš dobro zaštićena, jer niko nije ni mislio da bi nešto takvo bilo moguće“, dodaje Barić.
Stvarna i realna opasnost svakako je nepredviđena eskalacija ili događaj koji će biti proizvod stanja „na terenu“ odnosno „tu je moguće eskalacija u smislu da se dogodi nešto što niko nije predvidio, neki lokalni zapovjednik uradi nešto“, pojašnjava Barić svjestan da će Rusi, što je više moguće, odugovlačiti sa davanjem pristanka da stručnjaci IAEA izvrše punu inspekciju postrojenja.
„Rusi to koriste kao sredstvo pritiska. Ali, s druge strane, ako dođe do neke greške posljedice mogu biti teške i za nas i za Rusiju“, zaključuje, prenosi AJB.
