Zašto je sukob izbio? Riječ je, kako se čini, o rasplamsavanju napetosti koje su izbile još u proljeće 2021. godine kad je ubijeno najmanje 55 ljudi. Sukob je tada izbio zbog graničnih sporova, a kako ćemo uskoro i vidjeti, riječ je o vrlo kompleksnim granicama…
Kao prvo kratki podsjetnik. Sve ovo su bivše sovjetske republike na prostoru centralne Azije. Na okupu imamo tri “stana”, ali pritom valja imati na umu da se sukobljavaju dva manja – Tadžikistan (oko 10 milijuna stanovnika) i Kirgistan (oko 7 milijuna stanovnika). SCO summit se pak jučer i danas održava u najvećem od “stanova”, Uzbekistanu (oko 35 milijuna stanovnika). U SSSR-u su još bili i Kazahstan (19 milijuna stanovnika) i Turkmenistan (6 milijuna stanovnika), no oni sad nisu toliko bitni za našu priču.
Što je konkretni razlog za izbijanje sukoba osim graničnih sporova? Tu su važni vodeni resursi u blizini, na prostoru regije Batken u Kirgistanu. Sukob je eskalirao u proljeće 2021. te je pritom raseljeno preko 40.000 stanovnika.
Što tu vidimo? Imamo Uzbekistan gore desno, Kirgistan desno i u centru te Tadžikistan na dnu. Nadalje, imamo niz enklava i eksklava koje su ostavština sovjetske podjele teritorija. Imamo Barak, kirgistansku enklavu u Uzbekistanu (strelice na karti pokazuju kome teritorij zapravo pripada). Obrnuto pak imamo još kompleksniju situaciju – čak četiri uzbekistanske enklave koje se nalaze na prostoru Kirgistana: Chong-Kara, Jangail, Shohimardon i So’x. Tu još imamo i tadžikistansku enklavu Vorukh koja je okružena Kirgistanom.
Teška situacija, naročito ako je održavanje mira prioritet. Naime, i prije izbijanja sukoba 2021. bilo je okršaja. Primjerice u ljeto 2019. kada je bila danima zatvorena jedina cesta koja iz Vorukha vodi prema ostatku teritorija Tadžikistana. Tko stvara probleme? Vojske? Ne nužno. Problem dodatno stvara činjenica da preko ovih koridora prolaze razne kriminalne skupine koje trguju drogom, oružjem i raznom drugom ilegalnom robom.
Prošlo je više od 30 godina otkako su i Tadžikistan i Kirgistan postale neovisne države nakon raspada SSSR-a, ali riješiti granične sporove… bilo bi jako teško. Naime, gornja karta nam uopće ne dočarava stvarnu magnitudu problema. Uzmimo spomenuti Vorukh. Je li on enklava? Da, ako je suditi prema ovakvoj karti, ali ako pitamo Tadžikistance oni će reći da je karta pogrešna, odnosno da je Vorukh “spojen” s njihovim teritorijem, ali, eto, Kirgistan to negira.
Problem je još i veći. Granica između Kirgistana i Tadžikistana dugačka je 971 kilometar. Od toga, u ovom trenutku, čak 471 kilometar granice nije konsenzusom definiran (!). Koliko onda zapravo postoji ukupno graničnih sporova između ove dvije zemlje? Puno, najmanje 70.
Pravo čudo da do sad nije buknuo rat, zar ne? Da. No, to se možda treba pripisati činjenici da je Moskva zadržala popriličan utjecaj u obje zemlje te u obje ima svoje vojne baze. Naravno, mnogi će reći kako sukob sad izbija jer Rusija više ne stigne biti toliko prisutna pošto se primarno bavi i po nju sve težom situacijom u Ukrajini.
Mogu li se dvije zemlje nekako dogovoriti koristeći se povijesnim kartama? Teško. Kao prvo, sve je ovo teritorij kojeg je u 19. stoljeću osvojilo Rusko carstvo. Karte postoje, ali takve su da svatko može birati koje mu više odgovaraju! Naime, tadžikistanske vlasti se referiraju na karte iz 20-ih godina prošlog stoljeća, a kirgistanske pak na one iz 50-ih godina. Kako to? Jednostavno je. Na sovjetskim kartama iz 20-ih Vorukh je spojen s Tadžikistanom. No, 1948. odjednom se pretvara u eksklavu unutar Kirgistana!
Kako je to moguće? Teško je reći. Neki smatraju da je stvar “Staljinove olovke”, odnosno da su sovjetske vlasti namjerno malo mijenjale granice kako bi prakticirale taktiku “zavadi pa vladaj” između tamošnjih naroda.
Valja podsjetiti da je u jednoj od ove dvije zemlje neposredno nakon raspada SSSR-a izbio teški građanski rat u kojem je izginulo do 150.000 ljudi, u Tadžikistanu. Tko je ratovao? Državne vlasti protiv islamističkih snaga koje su pokušale preuzeti kontrolu nad zemljom (u to vrijeme je Afganistan bio pod kontrolom talibana koji su podržavali pobunu – a talibani su u Afganistanu ponovno na vlasti od prošle godine). Rat u Tadžikistanu je trajao od 1992. do 1995. Rat se završio UN sponzoriranim primirjem, a oporbena alijansa islamističkih i nacionalističkih snaga (pa i “demokratskih”!), Ujedinjena tadžikistanska opozicija, dobila je obećanje da će imati na raspolaganju 30% ministarskih pozicija.
Obje zemlje su danas poprilično homogene, iako Tadžikistan više (84% stanovnika su Tadžici) od Kirgistana (74% su Kirgizi). Žive li Tadžici u Kirgistanu i Kirgizi u Tadžikistanu? Jako malo, u oba slučaja to je oko 0.8%. U Kirgistanu pak ima nešto više Rusa, oko 5% su Rusi, dok u Tadžikistanu to nije baš slučaj (tamo su Rusi samo 0.5%).
I što se događa upravo sada? Prema zadnjim informacijama tadžikistanske snage ušle su u najmanje jedno kirgistansko selo te su granatirali zračnu luku u kirgistanskom gradu Batken. U isto vrijeme Tadžikistan tvrdi kako su kirgiške snage granatirale najmanje sedam naselja s “teškom artiljerijom”.
Najmanje jedan civil je ubijen, a nekoliko ih je ranjeno u tadžikistanskom gradu Isfara. Kirgistan pak tvrdi da ima preko 30 ranjenih preko noći u granatiranju na prostoru provincije Batken. Sve ovo događa se u blizini spomenute enklave (Je ili nije? Ovisi koga se pita i koje karte se gledaju!) Vorukh.
Postoji li opasnost da se ovaj sukob pretvori u nešto veće, u rat između Kirgistana i Tadžikistana? Svakako je moguće, no ipak u ovom trenutku situacija ne izgleda tako ozbiljno kao ona između Armenije i Azerbajdžana, također bivših sovjetskih republika. Stječe se dojam da je Rusija dugi niz godina bila u neku ruku osiguravatelj mira, utjecajni akter koji je smirivao napetosti. No, kako smo i rekli, Rusija je sad zauzeta vlastitim ratom, a čini se da je u isto vrijeme i cijeli bivši sovjetski prostor na nekom novom rubu.
