Dvije jevrejske djevojčice upoznale su se u vrtiću u Nizozemskoj i pohađale su iste škole u egzilu. Posljednji put kad su se vidjele bilo je to 1945. godine na njemačkom tlu u koncentracionom logoru Bergen-Belsen, kratko prije smrti Ane Frank.
Čak i u poznoj dobi, Pik-Goslar nastavila je pisati o svojim iskustvima progona, kao i svome prijateljstvu s Frank, što je smatrala svojom dužnošću “jer ja sam preživjela, a Ana nije.”
Frank je takođe pisala o Pik-Goslar, nadimka Haneli, u dnevniku koji je vodila u Amsterdamu dok se skrivala od njemačkih nacista.
Dnevnik Ane Frank jedan je od najčitanijih dokumenata o nacističkoj eri.
Fondacija sa sjedištem u Amsterdamu odala je počast posvećenosti Pik-Goslar, rekavši da je “vjerovala da svatko mora znati što se dogodilo njoj i njezinoj prijateljici Ani nakon posljednjeg dnevničkog zapisa, bez obzira na to koliko priča bila užasna.”
Postoje takođe knjige i filmovi o prijateljstvu dviju jevrejskih djevojčica. Prošle godine je objavljen nizozemski film “Moja najbolja prijateljica Ana Frank”.
Pik-Goslar je rođena u Berlinu 1928. godine. Porodica je emigrirala nakon što su nacisti došli na vlast 1933. godine, najprije u London, a onda u Amsterdam, gdje je Hana upoznala Anu.
Anaa Frank i njena porodica počeli su se skrivati 1942. godine, no otkriveni su i deportovani 1944. Njen otac Oto Frank jedini je preživjeli.
Pik-Goslar deportovana je sa svojom porodicom1943. godine te je poslana u koncentracioni logor Bergen-Belsen u februaru 1944. godine. Nakon oslobođenja, emigrirala je 1947. u današnji Izrael, pišu Nezavisne.
