“Ne tražimo ovde Ramba, već izgrađene ličnosti koje se staraju o našim osuđenicima, sa kojima može da se razgovara i koje učestvuju u kursevima i tretmanima”, kaže Anabel Francen, direktorka zatvora Rorbah nedaleko od Majnca i dodaje da je teško naći podesno osoblje, pišu Nezavisne.
U tom zatvoru 200 čuvara i službenika neprekidno brine o oko 500 zatvorenika i zatvorenica, a direktorka kaže da 17 zaposlenih zapravo još nije dovršilo obuku, a da još ne zna kako će nadomjestiti kad stariji odu u penziju.
Za sada se u Rorbahu snalaze kako znaju i umiju, ali nauštrb zatvorenika, pa je tako smanjena sportska ponuda u zatvoru.
“Za zatvorenike to nažalost znači da rjeđe izlaze iz ćelija kako bi se kretali na vazduhu ili u sportskoj dvorani”, rekla je Francen za Dojče vele.
Ovaj mediji navodi da je posao zatvorskog čuvara težak i nije za svakog, a relativno malo je plaćen. Njemački Savez zaposlenih u kaznenim domovima procjenjuje da zatvorima širom zemlje nedostaje oko 2.000 čuvara i drugog osoblja.
Posao je u smjenama.
“To je opasan posao, težak posao, za njega moraju da postoje bolji podsticaji“, kaže Rene Miler, prvi čovjek Saveza zaposlenih.
Taj sindikat traži bolje plate i fleksibilniji sistem rada.
Zatvori su u Njemačkoj u nadležnosti svake od 16 pokrajina, pa su i plate različite i na početku se kreću od 24.000 do 39.000 evra bruto godišnje.
Tokom 2020. su vlasti pokrajine Hesen otkrile da svaki osmi zaposleni u zatvorima ima još jedan posao sa strane. Tada je rečeno da prosječna neto plata iznosi 2.300 evra, a to je novac sa kojim se teško može dobro živjeti u gradovima sa paprenim kirijama poput Frankfurta na Majni.
Pokrajine se na razne načine dovijaju da privuku nove snage. U Brandenburgu je prije nekoliko godina proširena starosna grupa iz koje se regrutuju zaposleni. Umjesto onih od 21 do 36 godina, sada se traže svi od 18 do 40 godina.
U pokrajini Poranje-Palatinat su reformisali obrazovanje za zatvorske čuvare i skratili ga sa dvije godine na godinu i po. To je naišlo na kritike sindikalaca, koji smatraju da bi trebalo intenzivirati obrazovanje, jer je u zatvorima više zatvorenika koji ne govore njemački ili su psihički upadljivi.
I sami zatvori se trude da nađu svježu radnu snagu, pa tako u zatvoru Rorbah organizuju dane otvorenih vrata, a na autobusima kojima se prevoze zatvorenici stoje bilbordi “Postani dio našeg tima”, navodi Dojče vele.
