Devetogodišnji ovčar Zigi, službeni pas MUP-a, dio je Specijalističkog tima za spasavanje iz ruševina koji je od 7. februara u Turskoj.
Vidović kaže da je u zemljotresom pogođenim dijelovima Turske počelo raščišćavanje terena, a da srpski tim rukovodi onim dijelom posla u kome se, po njihovoj procjeni, ukazuje gdje postoji mogućnost da se nalazi neko od preživjelih.
– Pomjeraju se veliki dijelovi betona, a naši spasioci čekaju pomjeranje da bi se napravio prolaz i vidjelo da li ima nekoga. Tako je juče pronađena djevojka od 17 godina, koja je bila u tom trenutku u svjesnom stanju – dodao je.
Kako kaže, prvo što je ovu djevojku spasilo jeste selektivno uklanjanje ruševina za početak, a onda je spasilački pas reagovao ukazujući da se tu neko nalazi.
– To je mnogo slojeva betona, počeli smo da uklanjamo materijal i kako smo uklanjali stvorio se džep u koji su momci utrčali i javio se ženski glas iz šupljine, a onda se pristupilo raščišćavanju i uspeli smo da izvadimo tu nesrećnu djevojku. Komunicirali smo sa njom, odazvala se na naše pozive, uspjeli smo da je lagano izvučemo. Bila je iscrpljena, jer provela je gotovo četiri dana ispod betona, nije mogla sama da se kreće, pa smo je stavili na nosila i izvukli lagano – ispričao je on prenosi Blic pisanje Tanjuga.
Vidović, koji je vođa spasilačkog tima MUP Sektora za vanredne situacije, kaže da je prvi utisak srpskog tima kada su stigli u zemljotresom pogođeno područje bio “sravnjena zemlja”.
Sistem obuke pasa za spasavanje ljudi je specifičan.
– Imamo dvije podjele mirisa pri učenju pasa. Miris živog čovjeka i miris ljudskih ostataka. Obuka čovjeka koji radi sa službenim psima je jako važna. Prema starosnoj dobi jedinke zavisi i dužina obuke i obim. Strujanje vazduha je specifično kada je u pitanju ruševina i ova situacija. To je jedna kompleksna situacija i traži permanento vježbanje čitavog tima, jer čovek ispod ruševina može da strada dok ga izvuku – rekao je za Kurir televiziju Nenad Milojević, međunarodni kinološki sudija za rad školovanih službenih pasa.
– Grad koji ima više pola miliona stanovnika gdje su praktično svi objekti urušeni, neki djelimično, neki sa pukotinama, nemoguće je da se živi više u njima. Naš utisak je da je potrebno sve porušiti i graditi novo naselje na ovom mjestu – rekao je on. Vidović kaže da su srpski spasioci konstantno na terenu, da se radi pretraga terena na više lokacija i da pomažu lokalnim snagama u pronalaženju eventualno preživjelih koristeći psa i opremu.
Kako navodi, po nekim međunarodnim standardima, rok nakon kojeg se donosi odluka o potpunom uklanjanju ruševina i prestanku traženja ljudi je sedam dana.
– Tada dolazi do odluke o potpunom uklanjanju ruševina, ali uvijek postoje ekstremni slučajevi da neko uspe da preživi. Timovi i dalje nastavljaju, mi nastavljamo i dalje da radimo – ističe.
Vidović kaže i da su ljudi u timu dobro opremljeni, odnosno imaju opremu, šatore u kojima spavaju, vode, hrane koju su ponijeli iz Srbije. Jedini problem je nedostatak goriva.
– Ovdje nema vode, struje, telekomunikacije su loše, a gorivo svi koriste za napajanje električnom energijom. Hrane imamo, vode imamo, spavamo ispod šatora, grijemo se grijalicama i manje-više trudimo se da o tome ne razmišljamo, znamo što smo došli, svi smo zajedno i na visini zadatka – naglasio je.
On je istakao da će tim iz Srbije biti tamo dok postoji potreba.
– Međutim, teške mašine već rade, ali tu smo još nekoliko dana sigurno – dodao je Vidović, piše Novi.
