U izvještaju se navodi da nizozemske mirovne trupe i Ujedinjene nacije snose dio odgovornosti za pad te enklave u julu 1995. u ruke Vojske RS i da su tako dozvolile genocid nad oko 10.000 Bošnjaka.
Izvještaj je objavio Nizozemski institut za dokumentaciju o ratu 10. aprila 2002. godine.
Nizozemska vlada smatrala je moralnim činom dati ostavku nakon što je izvještaj o padu Srebrenice procijenio da je i ona odgovorna za genocid. Ostavku je podnijela četiri sedmice uoči općih izbora.
Analiza je zaključila da su plavi šljemovi nizozemske vojske ili Dutchbat poslati u Srebrenicu nepripremljeni, ne znajući kakav im je mandat. Potom su ministri donosili neadekvatne odluke.
Vojno je vodstvo, s druge strane, skrivalo podatke od političara, doslovno lagalo i zataškavalo probleme, tako da je za genocid, osim nesumnjive odgovornosti snaga na čelu s ratnim zločincem Ratkom Mladićem i neodlučne međunarodne zajednice kriva i, istakao je izvještaj Instituta, nizozemska Vlada, podsjeća Glas Amerike.
Poseban dio priče predstavlja procjena da su Nizozemci u srebreničku misiju ušli posve tehnički, taktički, strateški nepripremljeni, vođeni iskrenom željom da pomognu ljudima. Dobra se namjera pretvorila u tragediju.
Smatrajući ostavku moralnim činom, naglašeno principijelni tadašnji ministar okoliša, a u prijašnjim vladama ministar za solidarnu pomoć razvoju Jan Pronk, najavio je šta namjerava. Pronku se priključio ministar odbrane Frank de Grave.
Budući da izvještaj odgovornim drži premijera Wima Koka, koji je na čelo Vlade došao uoči genocida u Srebrenici, te se stoga odgovornost proteže i na njegovog prethodnika Ruuda Lubbersa i tadašnji kabinet – i premijer je dobio svoju porciju kritika. Nakon duže rasprave iza zatvorenih vrata vlada je demisionirala.
– Ovo je najcrnji dan moje političke karijere – izjavio je premijer u ostavci.
Do izbora i formiranja nove vladajuće garniture vlada u ostavci obavljala je tehničku funkciju, odnosno vodila je samo tekuće poslove. prneosi n1
