…”bio je prigoda da jasnije razumijemo temeljni uzrok i fizički entitet koji remeti mir i sigurnost Korejskog poluotoka i regije”.
Najmoćnija žena siromašnog sjevera ne smatra da su učestala lansiranja raznih letjelica sposobnih nositi nuklearnu glavu koje svečano prati njezin brat vodeći sa sobom kćer “remećenje mira”. Pati ju dogovor postignut u Washingtonu, kojim nuklearno oružje stupa na scenu kao gotovo legitimno sredstvo vođenja zasad psihološkog rata. S velikom prijetnjom da u nekom trenutku bude iskorišteno i za vatreni sukob. “Oružje posljednjeg dana” zamišljeno je kao ultimativno sredstvo odvraćanja napada, ali ruski ga je predsjednik Vladimir Putin od prvog dana agresije na Ukrajinu pretvorio u sredstvo vođenja rata: zbog te prijetnje Kijevu sa Zapada ne dolazi oružje kojim bi mogao napadati ciljeve na ruskom ozemlju. Prijetnja udara taktičkim nuklearnim oružjem demonstracije radi neprestano se nadvija nad rusku invaziju. Odsudan trenutak bit će početak ukrajinske proljetne/ljetne ofenzive koja bi, ako ozbiljno zaprijeti ruskim položajima, mogla biti trenutak kad Kremlj kreće u korištenje nuklearnog oružja, piše Jutarnji.
Savez
Američki predsjednik Joe Biden i Yoon Suk Yeol 26. travnja su proglasili “Washingtonsku deklaraciju”, u kojoj stoji: “Republika Koreja ima puno povjerenje u obveze proširenog odvraćanja SAD-a i prepoznaje važnost, nužnost i korist svog trajnog oslanjanja na američko nuklearno odvraćanje”. Sljedeća rečenica: “Sjedinjene Države se obvezuju uložiti sve napore radi konzultiranja s Republikom Korejom o bilo kakvoj mogućoj uporabi nuklearnog oružja na Korejskom poluotoku, u skladu s vlastitom nuklearnom politikom”. Dvije će strane formirati Nuklearnu konzultativnu skupinu koja će se baviti prijetnjom sa sjevera. “Predsjednik Biden je potvrdio trajnu i snažnu predanost SAD-a Republici Koreji i korejskom narodu, dodajući da će svaki nuklearni napad DPRK na Republiku Koreju naići na brz, snažan i odlučan odgovor.” Washington misli ozbiljno, američke nuklearne podmornice će, nakon 40 godina, ponovno posjećivati Republiku Koreju. Oružje za koje Kim nema protumjere.
Odgovor na kritiku “Washingtonske deklaracije” može glasiti “Putin je bio prvi”, ali važnija je odlučnost Seula i Washingtona da zauzmu čvrst stav prema konstantnom provociranju koje potiče Kim Jong Un prepuštajući sestri kritiku. Ako smo kod Putina još i mogli dvojiti da nuklearni udar nije realan jer ne bi polučio vojni ili politički uspjeh istodobno alijenirajući moćne saveznike u Pekingu i New Delhiju, na Korejskom se poluotoku ne zvecka nuklearnim bojevim glavama zvuka radi. Kim je neposredno prije preuzimanja vlasti naredio potapanje ratnog broda Republike Koreje, što je prošlo bez vidljivih posljedica. Njegova sestra u izjavi upozorava da se u Washingtonu govorilo o “kraju režima”. Predsjednik Biden je pred novinarima, nakon sastanka, izjavio da je “nuklearni napad Sjeverne Koreje na Sjedinjene Države ili saveznike i partnere neprihvatljiv i rezultirat će krajem bilo kojeg režima poduzme li takvu akciju”. Dinastija Kim pribavila je nuklearno oružje kako bi osigurala opstanak svog režima, svjesna da, kad je riječ o konvencionalnom naoružanju, kaska za jugom iako je Seul pod dometom njihova topništva. Napad bi imao strašne posljedice po civile, ali moderni sustavi besposadnih letjelica i proturaketne obrane relativno brzo bi uništili topničku prijetnju. Zbog toga je Pyongyang izgradio nuklearni arsenal i nije posustao u izgradnji ni pod prijetnjom teških sankcija.
Dodatna težina
Ruska agresija na Ukrajinu osokolila je sestru i brata jer mogu stalno skretati pozornost na sebe. Moskva od njih kupuje topničko streljivo, a Kina ih ni ne pokušava obuzdati jer joj odgovara rast tenzija koji pozornost SAD-a i saveznika odmiče s Tajvana. Osim toga, stabilnost režima je Pekingu važna budući da jamči da se granici ne približe američke trupe. Kineska je partija bijesna jer su tenzije oko Tajvana potaknule Republiku Koreju i Japan da zanemare povijesna pitanja i ojačaju obrambene veze.
Stanje u DPRK je loše, ali tako je već više desetljeća i ne treba očekivati unutarnja previranja stanovništva. Kim čvrsto drži uzde vlasti, ali to je kod diktatora uvijek fluidno. Vanjski pritisak ili sukob u vrhu vlasti, poglavito među vodećim zapovjednicima, mogao bi biti trenutak u kojem kreće u obranu režima klasičnim mehanizmom, pokretanjem rata: autokrati nakon toga u pravilu gube vlast, kao Saddam Hussein ili Slobodan Milošević, ali i dalje to čine.
Washingtonska deklaracija: “Savez će raditi na omogućavanju zajedničkog izvršenja i planiranja konvencionalne potpore Republike Koreje američkim nuklearnim operacijama u nepredviđenim okolnostima i poboljšati kombinirane vježbe i aktivnosti obuke o primjeni nuklearnog odvraćanja na Korejskom poluotoku”. Rečenica koja daje dodatnu težinu, pišu Vijesti.ba.
Taktički nuklearni udar na jug izazvao bi američki odgovor. Tada bismo ušli u domino sustav jer bi onda i Putin smatrao da smije, Iran bi požurio izgradnju svoje bombe, pa bi možda Izrael kao i Pakistan i Indija, NR Kina…
