Iako je dogovor između ruskog predsjednika Vladimira Putina i šefa Wagnera Jevgenija Prigožina uspio prekinuti vojnu pobunu potonjeg, spriječiti ruski građanski rat i zasad uspostaviti red, jedno je sigurno: ova drama je daleko od kraja, piše Foreign Policy u svojoj analizi. Putinova katastrofalna odluka da napadne Ukrajinu napravila je puni krug i destabilizirala odnose moći unutar Rusije. Prigožinovo navodno brzo zauzimanje dvaju velikih ruskih gradova i marš njegovih ratnika na Moskvu bez ikakvog otpora pokazali su da je sve moguće, pa tako i pad Putina te građanski rat.
Ništa se ne može isključiti
Kad je riječ o Rusiji, dakle, ništa se ne može isključiti. Od početka rata u Ukrajini, mnogi su analitičari upozoravali da bi se politički moćnici trebali pripremiti za post-Putinove poslijeratne scenarije u Rusiji, uključujući građanske sukobe i raspad zemlje. Ali vjerovatno je bio potreban Prigožinov marš na Moskvu da zapadni kreatori politika počnu ozbiljno razmišljati o tome kako se pripremiti za ono što bi moglo uslijediti.
Iako kreatori politika na raspolaganju nemaju mnogo poteza koji bi mogli utjecati na ishod unutarnjih previranja u Rusiji, postoje neke stvari koje bi ipak trebalo učiniti. Prije svega, američki kreatori politike moraju ostati fokusirani na Ukrajinu. Da, događaji koji se odvijaju u Rusiji su historijski, ali Zapad na njih baš i ne može značajno utjecati. Umjesto toga, glavni prioritet Vašingtona trebao bi ostati podrška kijevskoj protuofanzivi i pomaganje Ukrajini da pobijedi Rusiju na vojnom polju. Upravo u Ukrajini Sjedinjene Države mogu imati najveći utjecaj na situaciju u Rusiji: jaka, pobjednička Ukrajina najbolji je bedem protiv raznih scenarija nereda, nasilja ili dezintegracije na istoku.
Pitanje ko će naslijediti Putina
Drugo, američki kreatori politike trebali bi prihvatiti to da vrlo stvarna mogućnost izbijanja ruskog građanskog rata ne znači da Vašington mora odabrati stranu. Neka se različiti centri moći unutar Rusije bore. Prigožinov polu-uspjeh dobar je podsjetnik da će, ako Putin bude svrgnut, ko god ga zamijeni vjerovatno biti jednaki nacionalist i autokrat. Zapad bi se trebao prestati nadati navodno umjerenom ruskom vođi koji želi mir sa svojim susjedima i reforme kod kuće – i planirati u skladu s tim.
No samo zato što ne znamo ko će naslijediti Putina i koliko će tranzicija biti nasilna, to ne znači da Zapad ima utjecaj na stabilnost Putinovog režima. Zapad bi trebao učiti iz pogrešaka koje je napravio 1990-ih, kada je zbog straha od nestabilnosti oklijevao s priznavanjem nezavisnosti novih država koje su proizašle iz raspadajućeg Sovjetskog Saveza. Umjesto toga, zapadni političari naivno su se nadali demokratskom upravljanju i ekonomskim reformama u Rusiji koje se nikada nisu realizirale.
U interesu SAD da se sukob ne prelije preko ruskih granica
Konačno, u interesu je Sjedinjenih Država da se domaći sukobi ne preliju preko ruskih granica. To znači jačanje bilateralne saradnje s raznim zemljama širom Euroazije kako bi se poboljšala vojna spremnost, sigurnost granica, provedba zakona i obavještajne sposobnosti. Postoji hitna potreba za jačanjem regionalne diplomatije: zemlje centralne Azije i južnog Kavkaza bit će ključne za stabilnost regije ako Rusija zapadne u haos, a sa slabljenjem utjecaja Moskve vjerovatno će postojati i veći apetit za saradnju sa SAD i Zapadom. Vašington bi to trebao iskoristiti.
Putin je možda sklopio kratkoročni dogovor s Prigožinom, ali ruski čelnik sada ima dugoročni problem – očuvanje svog autoriteta.
“Krv” je sada puštena u vodu, a morski psi će uskoro početi kružiti. Ako dođe do kolapsa centralne vlade ili izbije građanski rat – dva scenarija postala su očigledna nakon praktički neometanog marša Wagnerovaca na Moskvu – američki kreatori politike moraju biti spremni. To zahtijeva odgovor na neka teška pitanja o tome kako reagirati na različite scenarije.
Vlade u egzilu
Naprimjer, kako bi Sjedinjene Države trebale najbolje koordinirati međunarodni odgovor na pozive za neovisnošću ili autonomijom koji će se, vjerovatno, pojaviti diljem Rusije? Mnoge regije širom Rusije sastoje se od neruskih, neslavenskih autohtonih naroda s vlastitim kulturama i jezicima, kao i dugom historijom izrabljivanja od Moskve. Neka od tih područja već imaju pokrete za nezavisnost pa čak i vlade u egzilu. Dok Rusija tone u nered, zapadni kreatori politike trebali bi očekivati da će neke od ovih regija potražiti sigurnost i stabilnost u nezavisnosti. Sjedinjene Države moraju sarađivati sa svojim partnerima na koordiniranju odgovora na ove pozive na samoodređenje na način koji je usklađen s američkim interesima i međunarodnim pravom.
Američki bi kreatori politike također trebali početi razmišljati o tome kako bi unutrašnje borbe u Rusiji mogle utjecati na razne neriješene sukobe koje je Rusija pokrenula širom regije. Nije samo ruski rat u Ukrajini ono na što bi mogao utjecati eventualni građanski rat u Rusiji. Ruska okupacija moldavske regije Pridnjestrovlje, kao i gruzijske Južne Osetije i Abhazije, mogla bi postati neodrživa, pružajući priliku tim zemljama da obnove svoj teritorijalni suverenitet. Ako Putin padne, tada bi stisak bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka nad njegovom zemljom mogao oslabiti. Azerbejdžan bi također nastojao ukloniti ruske mirovne snage koje su tamo bile smještene nakon Drugog rata u Nagorno-Karabahu. Svaki od ovih scenarija mogao bi biti transformativan i nijedan od njih ne bi trebao iznenaditi Zapad.
Najteži zadatak
Međutim, najteži zadatak s kojim se kreatori politika moraju pozabaviti bit će koordiniranje međunarodne akcije kako bi se osigurale ruske zalihe nuklearnog oružja. Nažalost, mogućnosti su ograničene. Rusija ima najveću svjetsku zalihu nuklearnog oružja i znatne programe hemijskog i biološkog oružja, a sve to predstavlja katastrofalan rizik ako dospije u pogrešne ruke. Sjedinjene Države trebale bi sada razmisliti o tome kako će rješavati ovaj problema. Za početak, treba uložiti u bolje mogućnosti detekcije na graničnim prijelazima širom regije. Također, od slučaja do slučaja, Sjedinjene Države trebale bi biti spremne sklopiti pragmatične dogovore s ruskim moćnicima koji bi se mogli dočepati tog oružja kako bi zagarantirali njegovu sigurnost ili prebacili iz zemlje.
Ostaje za vidjeti kako će Wagnerova pobuna na kraju utjecati na Putina, ali događaji od vikenda pokazali su krhkost vladavine Kremlja. Rusija je već pretrpjela velike udarce na svoju ekonomiju i vojnu moć od početka invazije na Ukrajinu. Zadnje što je Putinu trebalo bilo je direktno osporavanje njegovog autoriteta, piše “Foreign Policy”.
