Kako Ukrajini pružiti jamstva trajne sigurnosti – to je pitanje o kojem se mnogo diskutira. Od bilateralnih dogovora pa do punopravnog članstva – mogu se zamisliti različiti putevi ka cilju da se Rusija odvrati od daljnjih napada na tu zemlju.
Dugoročna sigurnosna jamstva
Na samitu NATO-a u Vilniusu 11. i 12. srpnja, zemlje skupine G7 su izrazile spremnost da otvore put ka dugoročnim sigurnosnima garancijama kao i novim isporukama oružja Ukrajini.Te „garancije” se ne mogu usporediti sa slučajem napada na Savez po članku 5 NATO-ugovora, objašnjava Aylin Matlé, istraživačica Centra za sigurnost i obranu Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP).
Umjesto toga, radi se o važnim mjerama jačanja Ukrajine kao suverene države, kaže ona. To podrazumijeva suradnju između tajnih službi, podršku ukrajinskoj obrambenoj industriji, obuku vojnika ili, sasvim generalno, privrednu potporu. Zapad je, doduše, već pomogao Ukrajini u ratu protiv Rusije, ali tu sada ima i novih elemenata. „Politički Zapad šalje Rusiji signal da je voljan podržati Ukrajinu ne samo sada, već i na srednji i duži rok“, objašnjava Matlé.
Taj signal je važan. Jer, dugoročna podrška je upravo suprotnost onome čemu se nada ruski predsjednik Vladimir Putin, naime, da će zemlje koje sada pomažu Ukrajini jednom prestati to raditi.
Benjamin Tallis iz DGAP-a primjećuje: „To nije vrsta sigurnosne garancije koja će umiriti ukrajinski narod. Oni pamte Memorandum iz Budimpešte iz 1994. kada se Ukrajina odrekla atomskog oružja u zamjenu za sigurnosna jamstva Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Rusije. To očito nije bilo dovoljno da se Rusija odvrati od napada.”
Izraelski model
Ukrajina, dakle, nema atomsko oružje i to je bitno razlikuje od Izraela, s kojim u posljednje vrijeme često uspoređuju ovu istočnoeuropsku zemlju. „Izraelski model” i nije dio NATO-a, podržava ga jedino SAD kada je riječ o sigurnosti i oružju – i on funkcionira samo zato što ta zemlja ima atomsku bombu, a njezini susjedi je nemaju, kaže Tallis.
Vijeće NATO-Ukrajina
I Tallis i Matlé smatraju da je osnivanje novog Vijeća NATO-a i Ukrajine pozitivan rezultat upravo održanog samita. To tijelo će, smatraju oni, omogućiti da Kijev ravnopravno razgovara s 31-om zemljom članicom NATO-a.
Članstvo u NATO-u
Pristup Sjevernoatlantskom savezu bi za Ukrajinu svakako bila najjača garancija da će biti zaštićena od Rusije. Zbog članka 5 NATO-ugovora, napad Rusije na tu zemlju bi se tretirao kao napad na sve njezine članice i NATO bi bio u obvezi da je podrži i zaštiti.
No, upravo zbog toga bi punopravno članstvo Ukrajine u NATO-u bilo moguće tek kada rat u Ukrajini prođe. U završnoj izjavi samita se spominje perspektiva pristupa Ukrajine NATO-u. Ali to je za sada sve i nema nikakvog konkretnog plana za to.
Drugi scenariji
Benjamin Tallis je uvjeren: „Pomoć Ukrajini nije nikakva dobrotvorna djelatnost, već investicija u našu sigurnu budućnost u Europi. Moramo se pobrinuti da dobijemo europski sigurnosni model koji funkcionira.“ Dogovore o sigurnosti sa zemljama skupine G7 on smatra nedovoljnim baš kao što smatra i da neće biti skorog pristupa Ukrajine NATO-u. Zbog toga on predlaže sljedeće rješenje:
„Djelotvorna sigurnosna ponuda u načelu mora sadržati tri stvari. Najprije, mora štititi Ukrajinu i odvratiti Rusiju od daljnjih napada. Drugo, mora sadržati srednjoročnu perspektivu pristupa Ukrajine NATO-u. I treće – mora ojačati europsku sigurnost na širokoj bazi. Jer, ona mora biti i u interesu država koje pružaju jamstva”.
To bi konkretno moglo značiti i širenje međunarodne trupe Joint Expeditionary Force (JEF), koja postoji od 2014. I predvodi je Velika Britanija. Kada bi se tim vojnim jedinicama pridružile, na primer, Ukrajina, Poljska i Francuska, kaže Tallis, JEF bi postala poprilično opaki ratni stroj koja bi mogao zastrašiti Rusiju, prenosi DW.
