– Danas je izraelska vlada prepoznatljiva po Itamaru Ben-Gviru. U politiku je ušao kroz mladež stranke Kach koju je izraelska vlada proglasila terorističkom organizacijom i zabranila. Kada je Ben-Gvir došao na novačenje u IDF, odbijen je zbog ekstremno desnih stavova. I pazite sad! Osoba koju je sam Izrael osudio kao rasista i terorista, danas je ministar nacionalne sigurnosti koji bi trebao paziti da se provode zakoni – rekao je Žižek.
Njegove su riječi izazvale revolt proizraelskog dijela publike u Frankfurtu, koji ih je protumačio kao relativizaciju Hamasovih zločina nad izraelskim civilima. Nešto kasnije, u izjavi za RTV Sloveniju, Žižek je pojasnio zbog čega je Ben-Gvira stavio u istu ekstremističku ravan s Hamasom:
– Ja zapravo mislim, u mojoj viziji imate Hamas i Netanyahuovu vladu, u kojoj sjedi Itamar Ben-Gvir, kojeg je Izrael osudio kao terorista. A s druge strane Hamas. Ovo je jedna osovina, s druge strane su normalni ljudi – rekao je Žižek, dodavši da je “šokiran” reakcijama na svoj govor, budući da nije rekao ništa što “već nije rečeno u liberalnim, zapadnim i izraelskim medijima”.
Pođimo od ovih potonjih Žižekovih riječi: je li ono što je slovenski filozof u Frankfurtu rekao o izraelskom ministru Itamaru Ben-Gviru doista već rečeno u liberalnim, zapadnim, a osobito u izraelskim medijima?
Odgovor glasi: apsolutno jest.
Štoviše, ne samo da izraelski mediji već godinu dana upravo na “žižekovski način” portretiraju Ben-Gvira, nego na opasnost od tog političara upozoravaju i najviši dužnosnici Države Izrael, od donedavnog premijera Yaira Lapida do aktualnog izraelskog predsjednika Isaaca Herzoga.
IZRAEL PUTUJE PREMA TEOKRACIJI
Možemo početi od Lapida, čija se koalicijska vlada raspala lani u lipnju, nakon čega je na izborima u studenome najviše glasova dobio koalicijski blok današnjeg premijera Benjamina Netanyahua, sastavljen od radikalno desnih vjerskih stranaka, što je odmah izazvalo strahove da se Izrael pretvara u teokratsku državu poput Irana.
Baš je odlazeći premijer Lapid tih dana bio među prvima koji su upozorili svijet na opasnost od nove Netanyahuove vlade, koju je proglasio “najekstremnijom” u povijesti Izraela. Lapid je pritom apostrofirao dvojicu vođa radikalno desne partije “Vjerski cionizam”, 42-godišnjeg Bezalela Smotricha (danas ministar financija) i 46-godišnjeg Itamara Ben-Gvira (danas ministar nacionalne sigurnosti), koji je u međuvremenu postao lider također ekstremističke partije Židovska moć.
“Netanyahu je slab, a njegovi partneri su mlađi, odlučniji i ekstremniji od njega i bezuvjetno su ga pokorili”, napisao je Lapid tada na Twitteru.
O opasnosti od nove Netanyahuove vlade već tada su, dok vlada još nije bila ni formirana, pisali i izraelski listovi.
“Od četiri stranke za koje se očekuje da će činiti iduću koaliciju, tri su vjerske. Stoga se mnogi Izraelci pitaju hoće li njihova zemlja postati teokracija”, pisala je Haaretzova novinarka Judy Maltz, ističući da će Izrael “uskoro imati daleko najreligiozniju vladu u povijesti, pa će zahtjevi ortodoksnih Židova vjerojatno biti glavni prioritet za novu Netanyahuovu koaliciju”.
Slične bojazni odmah nakon izbora izrazili su i drugi predstavnici sekularnog Izraela. Direktorica Reformskog pokreta Anna Kislanski upozorila je da bi na udar nove vlasti osobito mogle doći izraelske manjine i ranjive skupine:
– Zabrinuti smo zbog nedostatka prihvaćanja koje bi ova vlada mogla pokazati prema Arapima, ženama, homoseksualcima i svima koji se ne slažu s ortodoksnim pokretom – rekla je Kislanski.
LISICA U KOKOŠINJCU
Sva ta upozorenja nisu bila “isisana iz prsta”: ljudi u Izraelu znali su tko je Ben-Gvir i zašto je opasan za izraelsku demokraciju.
Kao bivši član ekstremističke židovske organizacije Kach (koja je u Izraelu zabranjena, a u Europskoj uniji se vodi kao teroristička organizacija, dok je u SAD-u lani skinuta s tog popisa), Ben-Gvir se u izraelskoj javnosti već ranije “proslavio” antiarapskim izjavama i govorom mržnje prema Palestincima, na čije je raseljavanje javno pozivao: još 2007. je osuđen za poticanje rasizma protiv Arapa.
Stoga je u Izraelu nastao pravi šok kada je Ben-Gvir od Netanyahua tražio i dobio mjesto ministra nacionalne sigurnosti, s povećanim ovlastima nad policijskim snagama, uključujući i nadležnost za graničnu policiju na okupiranoj Zapadnoj obali. Bilo je to kao da staviš vuka da čuva ovce, ili lisicu da nadzire kokoši.
Naravno, ulazak ovog židovskog suprematista u izraelsku vladu izazvao je burne reakcije i na palestinskoj strani. Ministarstvo vanjskih poslova Palestinske samouprave, smješteno na okupiranoj Zapadnoj obali, objavilo je da će Ben-Gvirovo imenovanje imati “potencijalno katastrofalan učinak na izraelsko-palestinski sukob” i spriječiti obnovu pregovora između dviju strana.
Koliki je potres u izraelskom društvu to imenovanje izazvalo, govori raritetna činjenica da su ga slično komentirali i međusobno sukobljeni akteri: palestinski Hamas i predsjednik Izraela Isaac Herzog. Iz Hamasa su poručili da će nova izraelska vlada s Ben-
Gvirom biti “više fašistička i ekstremna”, dok je Herzog izjavio da je “cijeli svijet zabrinut” zbog ekstremno desničarskih Ben-Gvirovih stavova.
‘NEMA MILOSTI ZA PALESTINCE‘
A kako bi Država Izrael pod vodstvom Ben-Gvirovih jurišnika mogla izgledati u stvarnosti, tog je lanjskog prosinca zorno pokazao Ben-Gvirov parlamentarni zastupnik Zvika Fogel, koji je u razgovoru za britanski TV kanal Channel 4 poručio da je Izrael dosad bio “previše milostiv” prema Palestincima, te da se takav pristup mora promijeniti:
– Ako je izbor da plače jedna izraelska majka ili da plače tisuću palestinskih majki, onda će plakati tisuću palestinskih majki. Previše smo milosrdni. Vrijeme je da prestanemo biti takvi – rekao je Fogel, potvrdivši tadašnji opći dojam da bi novi Netanyahuovi koalicijski partneri mogli radikalizirati političku situaciju u Izraelu.
S druge strane, lanjski ulazak u vladu bio je vrhunac političke karijere Itamara Ben-Gvira, za kojeg je izraelska javnost prvi put čula 1995. godine, kad je kao 19-godišnjak namjerno oštetio službeni automobil (Cadillac) tadašnjeg ljevičarskog izraelskog premijera Yitzaha Rabina, koji je dvije godine ranije u Oslu potpisao povijesni mirovni sporazum s palestinskim vođom Jaserom Arafatom: kao mladi židovski nacionalist, Ben-Gvir je taj Rabinov potez smatrao “nacionalnom izdajom”.
Te 1995. mladi Ben-Gvir se pojavio na izraelskoj televiziji mašući Cadillacovim ukrasom s haube, ukradenim iz Rabinova automobila, uz zlokobnu izjavu: “Došli smo do njegovog automobila, doći ćemo i do njega.”
Kako je poznato, nekoliko tjedana kasnije, 4. studenoga 1995., premijer Rabin je ubijen u atentatu koji je izveo desničarski židovski ekstremist Yigal Amir, nakon čega je Izrael odustao od mirovnog sporazuma s Palestincima.
PIŠTOLJEM NA ARAPE
Godinu dana prije atentata na Rabina, dakle 1994., dogodilo se ono što je Žižek spomenuo u Frankfurtu: kad je Ben-Gvir s 18 godina postao punoljetan za regrutaciju u izraelsku vojsku, IDF ga je zbog njegovih ekstremno desnih političkih stavova oslobodio službe, o čemu je nedavno pisao list Haaretz.
Izraelske vlasti već tada su ga evidentirale kao ekstremista, jer je bio član mladeži Kacha, ekstremističke židovske organizacije koja je u Izraelu zabranjena nakon što je njezin pristaša Baruch Goldstein 1994. pobio 29 Palestinaca u Hebronu. Kako navode izraelski mediji, Ben-Gvir je godinama u svojoj dnevnoj sobi držao Goldsteinov portret, dok je televizija France 24 lani objavila da je “uklonio taj portret nakon što je ušao u politiku”.
Ben-Gvir je prvi put u Knesset ušao 2021. godine, kada je njegova tadašnja stranka Vjerski cionizam dobila šest zastupnika: bio je to početak njegova munjevitog političkog uspona.
Već krajem iste godine našao se pod istragom nakon što je objavljena snimka kako poteže pištolj na nenaoružane arapske zaštitare tijekom svađe oko parkiranja u podzemnoj garaži u Tel Avivu: čuvari su ga zamolili da pomakne vozilo jer je parkiran na zabranjenom mjestu, a on je izvukao pištolj i zamahnuo njime prema čuvarima.
Idući javni incident s Ben-Gvirom u glavnoj ulozi zbio se 13. listopada prošle godine u arapskoj četvrti Sheikh Jarrah u istočnom Jeruzalemu, gdje je sudjelovao u sukobima između židovskih doseljenika i palestinskih starosjedilaca, opet mašući pištoljem i tražeći od policije da puca na Palestince.
Kako je izvijestio The Times of Israel, tom prilikom Ben-Gvir je bacao kamenje na Palestince i vikao na njih: “Mi smo zemljoposjednici ovdje, zapamtite to, ja sam vaš stanodavac.”
Ovdje valja reći da je Ben-Gvir s obitelji živi upravo u jednom od doseljeničkih židovskih naselja koja su – ilegalno i protiv međunarodnog prava – podignuta na području Zapadne obale.
HAMASOVA PEČENKA S NEBA
Umjesto da nakon tog nasilnog incidenta ode u zatvor, Ben-Gvir je otišao na parlamentarne izbore. Tu se ispostavilo da mu je mahanje pištoljem i bacanje kamenja na Palestince donijelo veliku političku korist: njegova koalicija radikalne desnice s dotadašnjih šest skočila je na 14 zastupnika, postavši treća politička snaga u zemlji i nezaobilazna u sastavljanju vlade.
Da vuk ne mijenja ćud, pokazao je već jutro nakon izbora, kada je u pobjedničkom tweetu ponovio ono što je 13. listopada vikao Palestincima u istočnom Jeruzalemu: “Mi smo zemljoposjednici ovdje, zapamtite to, ja sam vaš stanodavac.” Koji dan potom postao je ministar nacionalne sigurnosti.
Već na početku ministarskog mandata Ben-Gvir se pobrinuo za novo raspirivanje tenzija s Palestincima: 3. siječnja ove godine posjetio je Plato džamija, sveti muslimanski prostor na kojem se nalazi džamija al-Aksa. Time je prekršio polustoljetni dogovor između Izraela i Jordana da na Plato džamija (koji Židovi zovu Brdo hrama) mogu doći samo muslimani.
Tim potezom Ben-Gvir je izazvao niz međunarodnih kritika – od arapskih zemalja do SAD-a i Europske unije – koje su njegov posjet svetom muslimanskom mjestu označile namjerno provokativnim. No on se nije puno sekirao: umjesto toga, natjerao je premijera Netanyahua da pokrene pravosudnu reformu – koja bi vlastima dala kontrolu nad pravosuđem, što je izazvalo nezapamćene višemjesečne prosvjede u Izraelu.
Ti su prosvjedi trajali sve do prije dva tjedna, kada su okončani zvjerskim napadom Hamasa na jug Izraela, što je ujedinilo i homogeniziralo napadnutu zemlju, te na neodređeno vrijeme odložilo prosvjede protiv vlade.
Taj je Hamasov napad došao Ben-Gviru kao pečenka s neba: dokle god traje rat Izraela i Hamasa, nitko u Izraelu neće demonstrirati protiv njegovih fundamentalističkih namjera, niti će mu itko prigovarati zbog fašističkih stavova prema Palestincima, prenosi slobodnadalmacija
