Zima dolazi polako, ali sigurno. Bablje je ljeto na izdisaju i radijatori se polako pale po Europi. No, s obzirom na nastavak iscrpljujućeg rata u Ukrajini, nove napetosti na Kavkazu u odnosima Azerbajdžana i Armenije te iščekivanje hoće li doći do invazije na pojas Gaze, što bi moglo izazvati širenje sukoba na cijelu bliskoistočnu regiju, neki zloguki proroci, zato što su sve te krize na područjima glavnih izvoznika nafte i plina, najavljuju i moguću svjetsku energetsku krizu, sličnu onoj 1974. godine koja bi ne samo “smrznula Europu”, nego i definitivno gurnula EU u ekonomsku recesiju te dovela do političkog poremećaja na globalnoj razini.
No, pogledajmo je li strah opravdan i hoće li Europa drhtati dok se ponovno za koji mjesec, na proljeće, ne “približi” suncu. Dakle, ima li razloga za brigu? Kako pišu europski mediji, plinska skladišta u EU su prepuna – popunjena su čak 99 posto, a dio plina uskladišten je, unatoč riziku, čak i u Ukrajini. Prema pisanju Economista, deseci tankera se vrzmaju po europskim vodama u očekivanju kupaca. Problema ove zime stoga ne bi trebalo biti. No, opreza nikad dosta, pa tako u svojoj analizi ruska redakcija BBC-ja navodi kako su se ove jeseni dogodila dva događaja koja jesu ili mogla bi Europu “ponovno dovesti na rub energetske krize”.
Prvo, piše ruska redakcija BBC-ja, počeo je novi rat na Bliskom istoku, a drugo, što smatraju vrlo značajnim, na dnu Baltičkog mora dogodila se “čudna havarija” na europskom podmorskom plinovodu Balticconnector između Finske i Estonije i cijene su naglo porasle. Pogotovo je to podsjetilo na sabotažu na rusko-njemačkom megaplinovodu Sjeverni tok 2 prije oko godinu dana.
No, s druge strane, dolaze i umirujuće vijesti. Cijene nafte vratile su se na razinu prije Hamasova napada na Izrael. Prije napada barel je bio na razini od oko 85 dolara, pa je skočio na gotovo 94 dolara, s tendencijom rasta i preko 100 dolara, da bi sada, krajem listopada, pao na oko 86 dolara. Osim toga, SAD je počeo ukidati sankcije Venezueli te dopušta ulaganje u tamošnju naftnu industriju. Istodobno najveći arapski proizvođači nafte i plina, čini se, nisu skloni tome da obustave daljnje isporuke, bez obzira na to što optužuju Europu za proizraelske stavove.
Naime, kako piše Deutsche Welle, i Saudijskoj Arabiji i Kataru je jasno da su itekako profitirali od europskog odustajanja od ruskih energenata, što ne žele ugroziti. Drugo, ali ništa manje važno, Kina i još neke jake azijske ekonomije (Indija, Vijetnam, Japan, Južna Koreja) postale su najveći kupci arapskih energenata, pa tim izvoznicima nije u interesu da smanjuju proizvodnju ili da cijene rastu jer bi time ugrozili to svoje sve profitabilnije tržište. Sve je moguće, ali to ipak nije u njihovu interesu, kažu analitičari, napominjući da su i Katar i Saudijska Arabija puno čvršće utkani u globalnu ekonomiju nego što su bili tijekom Jomkipurskog rata 1973. godine kada je došlo do najveće energetske krize u povijesti.
“Katar je, kao i druge zemlje, profitirao od europskog odbijanja ruskog plina. Jako je zainteresiran za očuvanje tog tržišta”, rekla je Agata Łoskot-Strachota iz istraživačkog centra Bruegel za BBC. Prema njezinu mišljenju, Katar je spreman kalkulirati i održavati neizvjesnost kako bi utjecao na cijene. “No, nisam sigurna da će se odlučiti namjerno prekinuti opskrbu”, dodala je Agata Łoskot-Strachota.
Unatoč stalnim verbalnim prijetnjama, ni Hezbolah ni Iran, kao mentori Hamasa, nisu se upleli izravno u sukob, pogotovo jer su svjesni da, s obzirom na to kako stvari stoje, arapske zemlje, unatoč svojoj podršci Palestincima, nisu tako “ratoborne” poput Irana, nego su vrlo aktivne na diplomatskom planu. Osim toga, niti jedna od onih koje imaju odnose s Izraelom nije ih dovela u pitanje. Konačno, i Saudijska Arabija je otvoreno rekla da samo “zamrzava”, a ne prekida razgovore o normalizaciji odnosa s Izraelom. Podsjetimo, mnogi su skloni razmišljanju da je cijela kriza na relaciji Izrael-Hamas i počela kako bi se obustavilo saudijsko priznanje Izraela.
Mnogi analitičari kažu da se vojni angažman arapskih država u ovoj situaciji teško može očekivati. Stoga se, navodi DW, strahovi Zapada i nade Rusije u širenje sukoba na Bliskom istoku i za novu energetsku krizu nisu opravdali, a njemačka industrija kao najjača u EU ne najavljuje da je ugrožena trenutačnom situacijom oko energenata i krize na Bliskom istoku. No, u svemu ne treba zanemariti poziciju Rusije kojoj zbog njezinih problema, političkih te sve više i ekonomskih, eskalacija i širenje sukoba na Bliskom istoku odgovara. Mnogi analitičari zato smatraju da je propalestinska pozicija koju je zauzela Moskva – podsjetimo, delegacija Hamasa je nedavno bila u Rusiji, ali se ipak nije susrela s Putinom – u velikoj mjeri povezana s nadom da bi eskalacija sukoba, a pogotovo širenje sukoba i uključenje Irana i arapskih država, dovela ne samo do rasta cijena nafte, nego i nestašice.
Prema tom, najcrnjem scenariju kojem se Moskva nada, u rat se ne bi upleo samo Hezbolah, nego i izravno Iran, što vjerojatno, misle u Kremlju, ne bi prošlo bez uključivanja okolnih arapskih država. To bi izazvalo prekid isporuka nafte i plina iz država Perzijskog zaljeva, čime bi, prema ruskim projekcijama, ponovno porastao interes za njihove energente. Prema analizi nekih prorežimskih ruskih medija, to bi natjeralo Europu da ponovno “klekne pred Rusiju” i počne moliti za ruske energente ako ne žele recesiju i “socijalne nemire”. Osim toga, Rusija igra na tu kartu jer joj trebaju sredstva za nastavak rata u Ukrajini te izbjegavanje recesije koja joj diše za vrat. Naime, već su morali napraviti rebalans proračuna te smanjiti proračunske apetite za sljedeću godinu. Doduše, zato neki zapadni analitičari smatraju da popuštanje prema Venezueli i Azerbajdžanu te povećanje proizvodnje SAD-a može ublažiti ili pokriti i taj apokaliptični Putinov scenarij. Podsjetimo da je EU prije rata u Ukrajini nabavljala nešto manje od 50 posto plina (neke istočnoeuropske države bile su gotovo u potpunosti ovisne o ruskim energentima), ali u samo godinu i pol rata EU je svoju ovisnost o ruskom plinu smanjila na oko deset posto, s tendencijom daljnjeg pada.
Rusija je u problemima, pa joj svakako odgovara da se produlji neizvjesnost na Bliskom istoku, ali i da dođe do širih sukoba. Zima je na vratima, prenosi Jutarnji.
