Kad je Islamska Republika Iran ovog tjedna iz zraka napala Irak, Siriju i Pakistan, nije samo pokazivala koliko su njezine najnovije rakete sofisticirane i koliko daleko mogu dobaciti. Bila je to i demonstracija moći, ali i potvrda da je Iran poželjan dobavljač oružja, piše The New York Times.
Prema svemu sudeći, Iran je metu u Siriji koja je navodno bila povezana s tzv. Islamskom državom napao jednom od svojih najnaprednijih i najdalekometnijih raketa, Hejbar Šekanom. Njezin su domet i preciznost zamijetili europski i izraelski obrambeni dužnosnici, ali i strani stručnjaci koji prate razvoj iranskog arsenala.
Te nove rakete i flota dronova koje Rusija masovno kupuje i s kojima redovito napada Ukrajinu pomogli su Iranu da zagospodari bliskoistočnim tržištem oružja. Budući da je Teheran pokazao da je spreman uključiti se u razne konflikte kao što su rat Izraela i Hamasa te onaj između Ukrajine i Rusije, Ministarstvu obrane Sjedinjenih Američkih Država sad je teže odgovoriti na jedno važno pitanje: Bi li ti potezi Irana mogli rezultirati direktnim sukobom između Washingtona i Teherana?
Dosadašnji američki planovi za suprotstavljanje Iranu uvelike su ovisili o pretpostavci da Teheran nema osobito precizne rakete te da je njegova flota dronova još uvijek u fazi razvoja. Najpotentnije oružje kojim je donedavno napadao SAD i Zapad bilo je cyberoružje. Premda su izveli nekoliko uspješnih i zapaženih napada, iranski hakeri po ubojitosti još uvijek iza kineskih i ruskih.
Međutim, učinkovitost i brzina iranskih tvornica dronova iznenadile su mnoge dužnosnike. “Iran snabdijeva, podržava, inspirira i financira sve te aktivnosti koje su omele život na Bliskom istoku”, rekao je u srijedu Mark Esper, bivši ministar obrane SAD-a. “Moramo se sastati sa zapadnim demokracijama i arapskim zemljama i osmisliti kako se obračunati s Iranom i zaustaviti te lance opskrbe”, dodao je Esper.
Diplomati i stručnjaci slažu se da su iranski napadi djelomično izljevi bijesa, djelomično upozorenja, a djelomično oglasi. Njegove “obične” rakete, one koje prodaje pripadnicima Hutističkog pokreta i Hezbolahu, mogu se koristiti u tandemu s dronovima i nadjačati sustave za protuzračnu obranu. Međutim, raketa Hejbar Šekan ima veći domet i preciznija je od svih raketa koje je Iran do sada proizveo. Hejbar Šekan predstavljen je 2022. godine i ima domet od 1450 kilometara, što znači da Iran tom raketom može pogoditi Izrael. Uz to, njezina je bojeva glava opremljena aerodinamičnim perajama koje joj omogućuju da izbjegne tradicionalne sustave za protuzračnu obranu. The New York Times navodi da način na koji ju je Iran do sada koristio sugerira da je omiljeni projekt Islamska revolucionarna garda, grane iranske vojska koja svoje rakete razvija paralelno uz Ministarstvo obrane Irana.
Zato su mnogi ovotjedni iranski napad na metu u Siriji protumačili kao demonstraciju moći. Da je Iran samo htio napasti Islamsku državu, mogao je to napraviti i manje sofisticiranom raketom. “Pitanje je jesu li to napravili kako bi isprobali jednu od svojih najnaprednijih raketa ili kako bi Izraelu poslali poruku ili kako bi napravili oboje”, rekao je Fabian Hinz, stručnjak za rakete, dronove i Bliski istok u Međunarodnom institutu za strateške studije u Londonu.
Američki obavještajci procjenjuju da Iran posjeduje više od 3000 balističkih raketa te da polako, ali sigurno povećava svoje zalihe krstarećih raketa. Većina tih raketa srednjeg su i kratkog dometa, a neke su dizajnirane da pogode mete koje se nalaze na udaljenosti od svega 20 kilometara.
Iran je prošle godine planirao 41 posto svog vojnog budžeta potrošiti na razvoj i proizvodnju oružja. Smatra se da su iranski tenkovi i borbeni zrakoplovi zastarjeli ili neučinkoviti. Iranske tvornice za proizvodnju raketa dosta su napredovale tijekom posljednjih 15 godina i one su sada preciznije nego što su prije bile. Uz to, posjeduju sustave za navođenje i aerodinamične su. Iran je tijekom tog perioda svoj više defenzivni pristup prema Bliskom istoku zamijenio proaktivnijim, a Islamska je revolucionarna garda udružila snage sa šijitskim militantima u Iraku, Libanonu, Siriji i Jemenu.
Vjerojatno je da su napadi koje je Iran ovog tjedna izveo bili demonstracija tehnološke moći i podsjetnik na to da je Teheran snažan regionalni igrač. “Iranski su lider sigurno pomislili da bi bilo dobro da nešto naprave nakon napada Pakistana”, rekao je Fabian Hinz. “Moguće je da su to napravili kako ne bi izgledalo da sjede na rukama”, dodao je stručnjak za rakete, dronove i Bliski istok.
Iran je počeo jačati i svoj program krstarećih raketa tipa zemlja-zemlja. Među njima je i jedna koju su koristili hutisti, a koja je poznata kao Kuds. Hinz je rekao da su hutisti preuzeli nove verzije te rakete, koju im je ili dostavio Iran ili koja je kopija iranskog modela. Ona ima domet od 2000 kilometara. Iran je rekao da varijanta te rakete koju ima u svom arsenalu, raketa Paveh, ima domet od otprilike 1650 kilometara.
Iranski je obrambeni budžet za 2022. godinu bio 10. najveći na svijetu. Fabian Hinz i američki obavještajci kažu da izgleda da su Iran i Rusija nadomak proširenja svog dogovora. Pored dronova, Iran bi Rusiji mogao početi slati i balističke rakete. To bi Rusima moglo pomoći da nadjačaju zapadne sustave za protuzračnu obranu, prenosi Jutarnji.
Hinz je rekao da nije lako otkriti koje je rakete Iran dao Hezabolahu. Hutisti su u Jemenu koristili ili Hejbar Šekan ili njegovu kopiju. Ta je raketa dobila ime prema bitki koja se odigrala u sedmom stoljeću, a u kojem su muslimani porazili židovska plemena. “Sad vam je jasno što s tom raketom žele postići”, ustvrdio je Hinz.
