Visok je od 10 do 16 metara, a širok 8 metara, pa predstavlja najduži zid na svijetu i najveći odbrambeni objekat u historiji čovječanstva.
Historija kaže da je Kineski zid nastao zapravo od više manjih zidova koji su počeli da se grade još u 5. vijeku prije nove ere. Ipak, ozbiljna gradnja i početak gradnje velikog Kineskog zida vezuje se za razdoblje od 220. do 206. godine prije nove ere i Ćin Ši Huanga, koji je započeo njegovu izgradnju da bi zaštitio svoju zemlju od upada varvarskih plemena – nomada.
Građen je od zemlje, kamena i cigle, a njegova gradnja trajala je s prekidima u izgradnji, i rušenjima, sve do XVII vijeka.
Danas je Kineski zid najveća turistička atrakcija Kine. Turisti iz cijelog svijeta rangiraju Kineski zid na sam vrh najinteresantnijih turističkih destinacija. Dana 7. jula 2007. godine proglašen je za jedno od novih sedam svjetskih čuda.
I, dok svijet svakodnevno preplavljuju stotine fotogafija napravljenih sa zidina ove fascinantne građevine, malo je onih koji znaju gdje je tačno stavljena “posljednja cigla” Kineskog zida.
Evo odgovora na to pitanje:
Veliki Kineski zid nestaje u vodama Bohajskog mora, dijela Žutog mora na krajnjem istoku Kine. Zanimljivo je i to da je to jedino mjesto gdje se ovaj objekat susreće sa morem, a sama tačka spoja zida i mora ima nadimak “Glava starog zmaja”. Zvanično mjesto se zove Šanhaijski prolaz.
Razlog zbog kog se zid završava baš tu prilično je jednostavan – glavna funkcija zida bila je odbrana. Na ovom mjestu prestajala je potreba za takvom vrstom zaštite jer je more činilo dovoljnu prirodnu prepreku eventualnim osvajačima.
