U intervjuu za CNN glavni tužitelj suda Karim Khan rekao je da ICC također traži naloge za izraelskog ministra obrane Yoava Gallanta, kao i još dvojicu najviših vođa Hamasa – Mohammeda Diaba Ibrahima al-Masrija, vođu brigada Al Qassem i poznatijeg kao Mohammed Deif, i Ismaila Haniyeha, političkog vođu Hamasa.Nalozi protiv izraelskih političara označavaju prvi put da ICC cilja čelnike bliskog američkog saveznika, dodaje CNN. Ta odluka stavlja Netanyahua u društvo ruskog predsjednika Vladimira Putina, za kojim je ICC izdao nalog za uhićenje zbog rata Moskve protiv Ukrajine.
Vijeće sudaca ICC-a sada će razmotriti Khanov zahtjev za naloge za uhićenje.
Khan je rekao da optužbe protiv Sinwara, Haniyeha i al-Masrija uključuju “istrebljenje, ubojstvo, uzimanje talaca, silovanje i seksualni napad u pritvoru”.
Optužbe protiv Netanyahua i Gallanta uključuju “izazivanje istrebljenja, izazivanje gladi kao metode rata, uključujući uskraćivanje humanitarne pomoći, namjerno ciljanje civila u sukobu”, rekao je Khan.
Ko šalje oružje Izraelu?
Iako se vijeće sudaca ICC-a tek treba oglasiti o Khanovom zahtjevu, već i sama činjenica da je podnesen predstavlja nemali problem za Netanyahua, Galanta, ali i cijeli politički vrh u Izraelu, bez obzira na to što ta država nije pristupila Rimskom statutu kojim je osnovan Međunarodni kazneni sud. Jasno, isto vrijedi i za lidere Hamasa,piše N1Kakav će utjecaj ova optužnica imati na zemlje koje su bliske saveznice Izraela i koje su mu slale oružje, ili ga i dalje šalju?
Tri države koje su lani izvezle najviše oružja u Izrael su, prema podacima Reutersa, redom: SAD, Njemačka i Italija.
Amerikanci su tu u specifičnoj poziciji iz više razloga. Prvo, radi se o vjerojatno najvećem izraelskom savezniku i zemlji u kojoj živi velika te politički i ekonomski utjecajna židovska zajednica (mnogi od njih vjerojatno ne gaje puno simpatija za Netanyahua, ali to ne znači da ne stoje uz Izrael). Drugo, radi se o zemlji koja šalje uvjerljivo najveće količine oružja Izraelu, i to ne samo kao prodavatelj, nego u velikoj mjeri kao donator. Kako piše Reuters, SAD i Izrael prije osam godina sklopili su memorandum kojim se SAD obvezuje da će Izraelu u periodu od 2018. do 2028. godine pružiti vojnu pomoć vrijednu 38 milijardi dolara, dakle 3,8 milijardi dolara godišnje. K tome je dodatnih 15 milijardi dolara vojne pomoći nedavno odobrio Kongres. Treća stvar je to da SAD, kao i Izrael, nije pristupio Rimskom statutu, to jest nije pravno vezan odlukama ICC-a. Što znači da sve i da nalog za uhićenje bude podignut, Amerikanci mogu reći da ga ne priznaju i da se njihov odnos prema Izraelu u smislu dostave oružja neće promijeniti. Možda bude politički neugodno, ali težih posljedica teško da će biti.
Njemačka i Italija
To nije slučaj s Njemačkom i Italijom, koje su obje pristupile Rimskom statutu, što znači da su odluke ICC-a za njih obvezujuće. Pod pretpostavkom da ICC doista izda nalog za uhićenje Netanyahua i Gallanta, to predstavlja neugodnost za obje države.
Njemačka je, na primjer, lani izvezla oružje vrijedno 351 milijun dolara u Izrael, a od velikih sustava koje su prodali Izraelu proteklih godina izdvajaju se moderne korvete klase Sa‘ar 6, kao i podmornice klase Dolphin i Dolphin 2. Riječ je o sustavima vrijednim stotine milijuna eura, a trećinu troškova gradnje za njih pokrila je sama Njemačka. Dakle, stožerni brodovi izraelske mornarice su izgrađeni u Njemačkoj.
Italija je od početka rata u Gazi u Izrael izvezla oružje puno manje vrijednosti, ali opet je riječ o milijunima eura, a ukupno je u zadnjih pet godina iz te države došlo oko 0,9 posto oružja uvezenog u Izrael.
Za Tel Aviv su stvari jasne – dok god vojna pomoći iz SAD-a bude stizala njihova vojska je više manje mirna. Da, može biti malo nezgodno ako Nijemci iznenada prestanu slati potrebne dijelove ili obavljati nužni remont brodova i podmornica, kao i dalje prodavati komponente za PZO sustave. Tome Izrael vjerojatno može doskočiti, što preko vlastite vojne industrije, ili uz pomoć SAD-a.
No, zato su za Berlin i Rim stvari nezgodne. Izda li ICC naloge za uhićenja, ispast će da su obje zemlje 2023. dostavljale oružje zemlji čiji su čelnici optuženi da su “izazvali istrebljenja, izazvali glad kao metodu rata, uskratili humanitarnu pomoć i namjerno ciljali civile”. Da su i Scholz i Meloni bili svjesni potencijalnog problema pokazuje činjenica da su obje zemlje od početka invazije na Gazu prema Izraelu uglavnom ispunile vojne ugovore sklopljene prije toga, a nove nisu sklapali. Točnije, Talijani kažu da nove isporuke nisu dogovorene, a Nijemci su poručili da su odobrili tek minorne isporuke vrijedne nekoliko desetaka tisuća eura,piše N1
Potvrdi li sad ICC naloge za uhićenje, a Netanyahu nekim slučajem želi otputovati u Italiju i Njemačku, to znači da bi ga obje države morale uhititi. A još lani su mu prodavale oružje.
