Živela je s depresijom, patila od traume i poremećaja ličnosti, a odlučila je da sve okonča “nakon više od decenije muke u kojoj joj nikakvo liječenje niti terapije nisu pomogle”. Umrla je 22. maja – 20 dana nakon svog rođendana – uz pomoć Stručnog centra za eutanaziju, stoji u objavi na blogu koju je napisao njen prijatelj, a prenosi “Jutarnji“.
Bek je bila je i aktivistkinja koja se zalagala za veću dostupnost eutanazije. Umrla je “dostojanstvenom smrću, za kojom je godinama čeznula zbog nepodnošljive psihičke patnje”, stoji u smrtovnici koju su objavile holandske novine “Algemen Dagblad”.
– Imam kuću. Dvije vesele mačke. I partnera koji me jako voli, i ja volim njega. Ali to mi nije dovoljno da nastavim život – napisala je Zoraja prije smrti.
Kad je upoznala svog partnera, nadala se da će sigurno okruženje koje je on nudio pomoći u izliječenju.
– Ali, nastavila sam da se samopovrijeđujem i osjećala sam se suicidalno – objasnila je ona.
Zoraja je eutanazirana na sofi u svom domu.
Ona je ranije ovog mjeseca dobila konačno odobrenje da može na eutanaziju, a slučaj je dobio globalnu pažnju i pokrenuo raspravu o asistiranom umiranju. Na listi čekanja za eutanaziju provela je tri godine, a cijeli proces pratila je na društvenim mrežama.
U intervjuu za “Gardijan” ona je rekla da smatra uvrijedljivim što vlada mišljenje da “ako si mentalno bolestan, ne možeš pravilno da razmišljaš”.
– Razumijem strahove koje neki bolesni ljudi imaju od asistiranog umiranja… Ali, u Holandiji imamo ovaj zakon više od 20 godina. Postoje stroga pravila i stvarno je sigurno. Eutanazija je legalna u Holandiji od 2002, za one koji doživljavaju nepodnošljivu patnju bez izgleda za poboljšanje – rekla je ona.
Holandija je jedna od samo tri zemlje u EU u kojima je praksa eutanazije legalna. Podaci otkrivaju da je 8.720 ljudi u Holandiji okončalo život eutanazijom u 2022, što je povećanje od 14 odsto u odnosu na prethodnu godinu.
Dio onih koji podržavaju eutanaziju kažu da bi ona trebala da bude dostupna samo neizliječivo bolesnim ljudima koji se suočavaju sa neizbježnom, bolnom i nedostojanstvenom smrću. Drugi – poput Zoraje – insistiraju na tome da bi sigurno, mirno samoubistvo trebalo da bude dostupna opcija onima koji pate od nesavladive duševne boli.
Oni koji su potpuno protiv eutanazije tvrde, međutim, kako će sa njenom legalizacijom sve više ljudi, koji bi se inače odlučili na liječenje, izabrati smrt.
