Antarktik je poznat po tome što je najhladnije mjesto na Zemlji. Kontinent nema domorodačko stanovništvo. Jedina stalna naselja na Antarktiku pripadaju naučnicima i njihovom pomoćnom osoblju koje tamo odlaze radi istraživanja.
Antarktik je nekada imao istu temperaturu kao Melburn
Najniža ikad zabilježena temperatura kopna na Zemlji je -89,2°C, a ovaj rekord pripada Antarktiku. Teško je zamisliti da Antarktik ima toplu temperaturu jer je prekriven debelim ledenim pokrivačem. Istraživanja su utvrdila da je prije 40-50 miliona godina temperatura na Antarktiku bila gotovo 17°C. Melburn trenutno ima istu temperaturu.
Fosili otkriveni na Antarktiku ukazuju na to da su zelene šume nekada prekrivale kontinent. Tokom godina pronađeni su i tragovi drevne prašume. Ovi tragovi sugeriraju da je Antarktik nekad imao vruću klimu. Na ledenom kontinentu pronađeni su i dokazi o fosilima dinosaura. Trenutno je januar najtopliji mjesec na Antarktiku. Na Antarktičkom poluotoku tokom januara temperatura doseže i do nula stepeni. Međutim, ova temperatura varira ovisno o tome koliko daleko putujete na kontinentu.
Peter MJ Douglas, postdoktorski naučnik na Kalifornijskom institutu za tehnologiju, proveo je studiju usmjerenu na Antarktik. On je rekao: “Sada znamo da je širom kontinenta bilo toplo, ali i da su neki dijelovi bili znatno topliji od drugih. To pruža jak dokaz da je globalno zagrijavanje posebno izraženo blizu Zemljinih polova.”
Antarktik nema vremensku zonu
Većina dijelova kontinenta ima šestomjesečno svjetlo dana, nakon čega slijedi šest mjeseci tame. Stoga je vremenska zona malo drugačija jer nema oznaka za označavanje dana ili noći. Linije geografske dužine na Južnom polu određuju različite vremenske zone širom svijeta. Većina naučnika koji rade na Antarktiku prate vremensku zonu zemlje odakle su došli.
Međutim, ovo može biti zbunjujuće jer su na Antarktiku smješteni naučnici iz različitih dijelova zemlje. Nedostatak vremenske zone može predstavljati komplikacije pri dijeljenju podataka i resursa. Fascinantno je shvatiti da je Antarktik jedno od rijetkih mjesta na Zemlji koje nema svoju vremensku zonu.
Na Antarktiku postoje aktivni vulkani
Na kontinentu se nalazi nekoliko vulkana, od kojih su dva aktivna. Drugi najveći vulkan koji se nalazi na Antarktiku je Mount Erebus; za ovaj vulkan se kaže da je najjužniji aktivni vulkan na planeti. Nalazi se na Rossovom otoku i ima jedinstvene značajke koje nisu vjerovatne u redovnim vulkanima.
Vulkan ima ledene fumarole uz statute uvijenog leda. Oni, također, tvore plinove koji dolaze iz otvora blizu vulkanskog kratera. Planina Erebus, također, izbacuje povremene stijene u strombolijskim erupcijama. Otok Deception, koji se nalazi na Južnim Šetlandskim otocima, domaćin je drugog aktivnog vulkana. Otok je bio domaćin kitolovske postaje. Sva su naselja napuštena nakon erupcije vulkana 1969. godine.
Antarktik ima jezero s krvavocrvenom vodom
Godine 1911. na istočnom Antarktiku uočen je čudan fenomen. Ledenjak Taylor bio je obojen crvenom vodom. Voda je tekla iz ledenjaka. U početku su naučnici mislili da crvena voda potječe od algi. Desetljećima je izvor crvene vode ostao obavijen velom misterije. Nekoliko ljudi se pitalo zašto Antarktik zapravo krvari.
Na kraju, 2017. godine, naučnici su objavili da su otkrili izvor. Crvena voda dolazila je iz podglacijalnog jezera smještenog unutar ledenjaka. Podglacijalno jezero je bogato solju i oksidiranim željezom. Kada je ova voda došla u dodir s kisikom, promijenila se boja. Podglacijalno jezero je dobilo ime “Krvavi vodopad”. Crveni potok dugačak je oko 75 km i spušta se oko 1,8 km.
Antarktik ima svoj sporazum
Kada je ledeni kontinent prvi put otkriven 1820. godine, ljudi su ubrzo shvatili da nema domorodačko stanovništvo. Nedostatak autohtonog stanovništva pokrenuo je niz zahtjeva moćnih nacija. Dok su neke zemlje tvrdile da je Antarktik njihov, druge se s tim oštro ne slažu. Mirno rješenje smatralo se rješenjem ovih problema.
U decembru 1959. 12 zemalja okupilo se kako bi potpisalo Arktički sporazum. Odredbe ugovora glasile su da se Antarktik treba tretirati kao rezervat za nauku i mir. Od 1959. godine 41 druga država potpisala je sporazum. Održavaju se godišnji sastanci na kojima se razmatraju odluke o aktivnostima na kontinentu. Sve zemlje potpisnice sporazuma donose odluke kolektivno. Arktički sporazum bio je ključan u promicanju mira i znanosti.
Antarktik je pustinja
Uobičajena percepcija nalaže da se pustinja sastoji od pješčanih dina i nema vode. Međutim, pustinje karakterizira nivo oborina u regiji. Nivo padavina određuje kiša, snijeg, ili magla. Područje koje prima malo godišnjih padavina okarakterizirano je kao pustinja. U posljednjih 30 godina godišnja količina padavina na Južnom polu iznosila je oko 10 mm. Dok je Antarktik možda prekriven ledenjacima, u naučnom smislu to je pustinja.
Većina svjetske slatke vode postoji na Antarktiku
Ledeni pokrov Antarktika sadrži 60-90% Zemljine zalihe slatke vode. Ledeni pokrivač Antarktika pokriva 1,5 miliona km² arktičke regije. Ova regija uključuje planinske lance, visoravni, doline i ravnice. Većina slatke vode pohranjena je u ledenim kapama i glečerima. Samo 1% kontinenta je bez leda. Neka od područja na Antarktičkom poluotoku ljeti su bez leda. Najdublji led na Antarktiku je upola viši od Mont Everesta.
Svaki smjer je sjever
Budući da je kompas u središtu južnog pola, svaki smjer pokazuje prema sjeveru. To je zbog toga što se smjerovi kompasa određuju meridijanskom linijom koja prolazi kroz Grinič u Ujedinjenom Kraljevstvu.
