“Moj sin ima 6 mjeseci i mrzim ga. Imam 20 godina i spletom nesretnih okolnosti sam ostala trudna, najgore od svega ne znam sa kime… Bila sam na moru sa prijateljicama i tu kobnu noć smo se totalno oduzele od raznih “sredstava” i spavale sa nekim nepoznatim muškarcima. Kada sam saznala da sam trudna bez razmišljanja sam odlučila da pobacim jer je trudnoća bila potpuno neplanirana i beba u stomaku kojoj nisam znala ni ko je otac je bila totalno nepoželjna.
Otišla sam kod privatnog ginekologa i tada mi je doktor rekao nakon pregleda da je moje zdravstveno stanje tamo dole toliko loše i da ukoliko bi se odlučila na to da postoji velika vjerovatnoća da bi imala tragične posljedice, vjerovatno više ne bi mogla ostati trudna, a čak i moj život bi bio doveden u pitanje. Nisam željela rizikovati svoj život i odlučila sam da rodim.
Možete zamisliti kakva je reakcija komšiluka, rodbine i na kraju mojih roditelja bila kada su saznali da sam sa samo 19 godina trudna, još se ne zna ko je otac.
Katastrofa… Od tada me svi gledaju kao da sam gubava, momci me izbjegavaju život mi je totalno uništen. Mislila sam, govorili su mi zapravo da ću se vezati za bebu kada je rodim, ali svakim danom ga sve više mrzim i odlučila sam da ga dam u dom, jednostavno i za mene i za tu bebu je bolje tako. Možda ode u neku porodicu gdje će biti voljen i gdje će dobijati potrebnu pažnju, od mene je sigurno neće dobiti…”, pišu “Ispovesti“.
