Za aura.ba Mirsad se prisjetio svojih proročanskih sposobnosti – o kojima nikad – nikome nije govorio.
“Nisam ja neka gatara, ali, nebrojeno puta u životu sam mnoge događaje predvidio. Ipak, dva najupečatljivija su rušenje Starog u Mostaru, kao i izgradnja tunela u aerodrosmkom anselju Butmir – započinje svoju priču Mirso.
A sve je počelo u osnovnoj školu, u trećem razredu. Učiteljica je djeci dala zadatak da od plastelina naprave reljef svog naselja.
“Ja sam marljivo radio, i kad sam predao rad, učiteljica je sjećam se kao da je juče bilo, rekla:”Ovo je izvrsno, samo, kakav ti je ovo tunel, šta je ovo? Pa nikakvih tunela nema u Butmiru.
I sam sam bio zbunjen, osjećao sam nekakav strah od svoje vizije. Znate, u mojoj glavi i pred očima, tunel je već bio tu. Zamislite mog šoka kada sam godinama kasnije čuo da se zaista na tom mjestu napravio tunel, koji je bio karta spasa opkoljenom gradu. Koja slučajnost, pa i sam sam kroz taj tunel izašao iz Sarajeva – prisjeća se Mirso.
A iz mnoštva Mirsinih vizionarskih snova, još jedna ima veze sa agresijom izvršenom na našu zemlju.
“Bila je 1988 godina, pjevao sam u Mostaru. I tako, pjevam ja a pred očima mi slike mosta kako se ruši. Odlamaju se komadi i padaju u hladnu neretvu. Od straha su mi se noge oduzele, i pjevati sam prestao. Pet godina kasnije, gledajući snimke rušenja mosta, proživio sam pravcatu agoniju, jer, sve je bilo isto kao u viziji. Ne znam otkuda mi to, zašto, kako – kazuje Mirso, zbunjen neobičnim darom.
Ipak, vremenom se kaže, pomirio sa čudnovatim vizijama, koje se znaju javiti povremeno, mada o tome ne voli govoriti.
“Ne bih htio da mi se neko obrati i traži da mu vidim sudbinu ili nešto slično, jer ja to ne znam i ne mogu birati šta ću kome i kad vidjeti. Jednostavno, ponekad mi samo tako nešto bljesne pred očima i u glavi se stvori slika nečeg iz budućnosti – završava svoju priču Mirsad.
