Rijetki novinari, poput bosanske znanstvene novinarke Jelene Kalinić, odlučili su tom prilikom spomenuti prve pionire svemirskih istraživanja – životinje – koje smo poslali, često bez povratne karte, u daleka nebeska prostranstva kako bi jednom pripadnik ljudske vrste mogao izreći svima poznatu rečenicu: “Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo.”
NASA životinje u svemirnu
Sve je krenulo s vinskim mušicama u nacističkoj raketi
U jednom od niza članaka koje Jelena Kalinić povodom ove godišnjice piše za “VOA“, navodi da su prve životinje u svemiru bile nama neugledne, ali znanstvenicima vrlo drage vinske mušice. One su bile savršene za prva svemirska istraživanja jer se brzo razmnožavaju te se pomoću njih mogao pratiti utjecaj kozmičkog zračenja na nasljedni genetski materijal.
“I tako su 20. veljače 1947. vinske mušice lansirane iz Novog Meksika u zarobljenoj nacističkoj raketi V-2 do “ruba svemira“. Iz rakete su izbačene i padobranom vraćene na Zemlju. Ispostavilo se da su preživjele i to je potaknulo znanstvenike na daljnje slanje nama sličnih organizama u svemir“, piše Kalinić za VOA.
“Daljnji logičan izbor za eksperimentalne životinje bili su makaki majmunčići. Nažalost, ovi majmuni nisu imali puno sreće; oko dvije trećine njih koji su poslani u svemir u periodu 1940. – 1950. nije preživjelo. U raketama su se događali kvarovi ili su životinje stradale prilikom slijetanja. Albert II je prvi makaki koji je dospio u svemir, 14. lipnja 1949. godine, nakon neuspjeha misije sa majmunčićem Albertom I. Ipak, Albert II nije preživio povratak na Zemlju; poginuo je u udaru prilikom slijetanja. Poslije ovog majmuna, još nekoliko “Alberta“ probno je slano u svemir, a većina ih je stradala, uglavnom zbog tehničkih problema s letjelicama, a ne zbog izmijenjenih uvjeta života“, dodala je.
Majmun Yorick i 11 miševa
Nakon navedenih eksperimenata, SAD je 20. rujna 1951. uspio u svemir poslati majmuna Yoricka koji je preživio taj let. S njim je poslano, u raketi Aerobee, i 11 miševa, koji su se također vratili živi i zdravi na zemlju, piše Kalinić. Yorick je zbog toga postao medijska zvijezda kao prvi majmun koji je preživio svemirsko putovanje.
”22. svibnja 1952., u raketu Aerobee stavljena su dva filipinska majmuna, Pat i Mike, i to u različitim položajima: Pat je stavljena u sjedeći, a Mike u uspravan položaj. Naime, znanstvenike je zanimalo kako položaj tijela utječe na preživljavanje pri ovakvim letovima. Na istom letu su bila i dva bijela miša, Mildred i Albert. Nalazili su se u jednoj vrsti rotirajućeg bubnja gdje su mogli “plutati” za vrijeme bestežinskog stanja. Sve životinje su preživjele i vratile se na Zemlju. Pat je uginula otprilike dvije godine kasnije, usljed uzroka koji nisu bili povezani s letom, dok je Mike uginuo 1967. u Nacionalnom zoološkom parku u Washingtonu”, napisala je bosanska novinarka.
Ruski psi i njihove smiješne priče
Sovjetski savez pomno je, prilikom svemirske utrke, pratio letove raketa Aerobee i V-2 te se odlučio poslati pse u svemir.
NASA životinje u svemiru- VOA
Mada su kujice Lajka i Strjelka postale najpoznatiji psi u svemiru, prije njih su Rusi 1951. lansirali pse Cigana i Dezika; gdje je bitno napomenuti da su oba psa preživjela let.
Iste su godine u svemir poslane, piše NASA, Smelaja i Maljška. Smelaja je dan prije lansiranja pobjegla znanstvenicima i istrčala iz objekta. Rusi su bili zabrinuti za nju, mislili su da će je pojesti vukovi koji žive u blizini. No, ona se vratila dan kasnije i otputovala na kratki probni let u svemir, s kojeg se vratila živa i zdrava.
Rusi su u tom periodu na probne letove slali još nekoliko pripadnika pseće vrste, neki su se vratili, a neki nisu preživjeli testne letove.
Lajka i njena tužna sudbina
“Lajka je 3. studenog 1957. lansirana u svemir na Sputnjiku II. Nalazila se u kabini u kojoj je imala iste uvjete života kao na Zemlji, a hranila se pomoću automatskih distributera hrane; bila je izdresirana da s njima upravlja. Njena letjelica je sedam dana rotirala oko Zemlje, ali ona na žalost nije preživjela putovanje. Smatra se da je uginula uslijed pregrijavanja letjelice“, piše Kalinić.
Naime, navodi Space.com, Lajka je bila trenirana za putovanje svemirom tako što je, zajedno s ostalim psima astronautima, u kavezima dobivala hranjivi gel te je naučila baratati s uređajem koji joj je davao hranu.
Plan je bio da preživi barem nekoliko dana u svemiru, no mnogi smatraju da je uginula već nekoliko sati nakon leta zbog velikih vrućina i dehidracije prilikom pregrijavanja letjelice.
SAD i dalje šalje majmunčiće
Paralelno sa sovjetskim testovima, SAD nastavlja svoje eksperimente koristeći se i dalje uglavnom majmunima astronautima. 1958. u svemir šalje vjeveričastog majmuna zvanog Gordo.
Gordova kapsula završila je negdje u Atlantskom oceanu i nikada nije pronađena. Poginuo je prilikom slijetanja zbog tehničkog kvara u letjelici. No, znanstvenici su rekli kako su dosta naučili iz tog njegovog putovanja i da su instrumenti koji su mjerili njegovo disanje i otkucaje srca pokazali da čovjek može preživjeti sličan stres, piše NASA.
Prva čimpanza u svemiru
Testiranja s majmunima, psima, miševima su se i dalje nastavila, a 31. siječnja 1961. u svemir je poslana i prva čimpanza.
“Čimpanza Ham bio je istreniran da se sam hrani bananama koje su se nalazile u kapsuli, ali je istovremeno izučen i da obavlja neke jednostavne zadatke. Inače za tu misiju MR-2, koja je trebala biti uvertira i test za slanje čovjeka u svemir, bilo je prvotno odabrano 6 čimpanzi, a dan prije leta izbor je pao na Hama i ženku Minnie.
Ham, u tom trenutku star 3 godine i 8 mjeseci, bio je nešto boljeg zdravstvenog stanja pa je on odabran za taj let. Uspješno se vratio na Zemlju i prva stvar koju je uradio po povratku bila je da je pojeo ponuđenu jabuku kao nagradu i nasmijao se kao prava zvijezda. Tri mjeseca nakon ovog događaja, SAD u svemir šalje Alana Sheparda, koji time postaje prvi Amerikanac u svemiru”, navodi Kalinić.
Što je s mačkama?
“U godinama koje slijede, u svemir je poslano još mnogo životinja. Letjeli su miševi zvani Fe, Fi, Fo, Fum i Fui na Apolu 17, zatim žabe i žabe krastače, nematode i pauci, koji su uspješno pleli mreže u svemiru i time postali prvi pauci koji su to učinili u svemiru. U svemir smo slali još i kornjače, cvrčke, zamorce te niz beskičmenjaka, od kojih su najzanimljivije bili dugoživci (vodeni medvjedići), za koje se ispostavilo da mogu preživjeti i radijaciju“, napisala je Jelena.
“Pitate se gdje su mačke u cijeloj priči o životinjama u svemiru? Francuzi 18. studenog 1963. godine u svemir lansiraju mačku Félicette. Ona je preživjela let, no ubijena je dva mjeseca nakon ovog poduhvata kako bi znanstvenici mogli istražiti jesu li u njenom mozgu nastale neke promjene uslijed boravka u svemiru“, dodala je.
