Kejti O’Brajen, pisac i novinarka, dugo nije znala šta nije u redu sa njom. Počela je da gubi pamćenje, a doktori su bili zbunjeni.
– Probudila sam se preplašena i zbunjena i nisam znala gdje sam! Moja djeca su mnogo veća nego što su bila u mojoj glavi. Toliko toga se promijenilo u našoj kući, imamo novo kupatilo, kuća je drugačije boje, sve je tako zbunjujuće – napisala je Kejti u svom dnevniku u julu 2015. godine oko šest mjeseci nakon što je “zaboravila svoj život“, prenosi sajt “News.com.au”.
Ona nije mogla da prepozna svog supruga, djecu, pse, niti dom i to je potrajalo nekoliko godina.
– Znaš da su ljudi u tvojoj kući tvoja porodica, rečeno ti je da su psi koji skaču po tebi – tvoji psi i znaš da je to tvoja kuća. Ali, stvari su se promijenile. Djeca su ti starija, tvoj muž ima bradu, kući su dodati kupatilo i terasa i svaki put kada pokušaš da izađeš na zadnja vrata umjesto njih naiđeš na vešernicu. Zvuči zastrašujuće, zar ne? To bila moja stvarnost nekoliko godina ne tako davno – kaže Kejti.
Prema njenim riječima, nije jedan traumatičan događaj izazvao njen gubitak pamćenja, nego su se stvari prosto nagomilale.
– U godinama koje su dovele do mog sloma nije bilo nijednog događaja koji bih mogla da precizno odredim kao okidač, radi se o tome da su mnoge stvari iz svakodnevnog života počele da me preplavljuju. Briga o zdravlju, briga o novcu, odgajanje troje male djece, žongliranje svim oblastima života (neuspješno), nevođenje računa o sebi i briga o svemu drugom. Na papiru, to ne izgleda kao nešto mnogo komplikovano. Međutim, ovi svakodnevni stresovi nadovezali su se na godine dodatnih briga – kaže ona.
Kada je imala 26 godina, rečeno joj je da je vjerovatno sterilna, zbog toga što je imala endometriozu i rak grlića materice. Nakon toga je imala više pobačaja i dvije traumatične trudnoće nakon kojih je ipak uspjela da rodi bebe, iako preuranjeno.
– Nakon svega toga oboljela sam od postporođajne depresije, koju nisam liječila, borila sam se sa drugim zdravstvenim problemima, a takođe prisustvovala brojnim sahranama voljenih osoba. Stvari su se samo nagomilavale – rekla je ona.
Imagine waking up every day & having your memory reset itself. That was the reality for Cathy O'Brien, who shares with us what life has been like living with functional neurological disorder. #Studio10 pic.twitter.com/iFwhw1faK2
— Studio 10 (@Studio10au) 12. travnja 2019.
Sve je to dovelo do razvoja loših mehanizama odbrane koji su uključivali i alkohol i impulsivnu kupovinu, sve samo da bi ugušila osjećanja umjesto da se njima bavi.
– Kada se moj svijet raspao, pa sam završila u bolnici, postavljeno mi je puno dijagnoza, uključujući kompleksni posttraumatski poremećaj, depresiju, generalizovanu anksioznost, disocijativnu amneziju, depersonalizaciju i funkcionalni neurološki poremećaj. Moji ljekari nikada nisu objasnili zašto sam zaboravila svoj život. Njihova najbolja pretpostavka je da je to mehanizam odbrane zbog kojeg je mozak dospio do tačke kada je bio prepun i jednostavno se “isključio” tako da sam morala da potražim pomoć da se oporavim i živim. U godinama koje su uslijedile od trenutka gubitka pamćenja, svaki put kad bih spavala mozak bi mi se resetovao na 2012. godinu. To je značilo da će me svako jutro moj suprug Endrju budio i morao da me podsjeti ko sam, gdje sam i kako su se stvari promijenile. Takođe bi mi svakog dana ostavljao tablu sa detaljima šta se događalo, ko je gdje, i šta je trebalo da radim – ispričala je ona.
Početkom 2017. godine ona se oporavila i danas joj je pamćenje normalno i osjeća se mnogo bolje.
– Na kraju sam ozdravila, a danas mi je život zaista dobar. Sejćam se svoje djece, prepoznajem muža i uglavnom znam šta se događa oko mene. Još uvijek nemam pristup dijelu svog života koji se dogodio između sredine 2012. i početka 2017. godine. Još uvijek imam puno mračnih dana i iskreno živim sa vrlo stvarnim strahom da ću se jednog dana probuditi i da će mi se sva sjećanja iz tog perioda, dobra, loša i ružna, vratiti odjednom. Ta pomisao me ispunjava stravom i dovodi do napada panike ako previše razmišljam o tome, zato se trudim da ne brinem o tome i da živim u sadašnjosti ovdje i sada. Konačno, znam da će sve biti u redu jer sada mogu da stvaram nova sjećanja svaki dan – i to je najvažnija stvar od svega – ispričala je Kejti O’Brajen, prenosi “Espreso“.
