Ti bi da ti neko da novac za spavanje!? – pita me Ivo, postariji stanovnik Škrinjara, mjestašca u kojem danas živi nešto manje od dvije stotine duša smještenog negdje na pola puta između Vrbovca i Bjelovara.
– Pa čuli smo da vlasnik stare napuštene kuće na kraju sela nudi tisuću eura onome tko u njoj uspije provesti cijelu noć – odgovaram.
– Je, a kao bonus dobiješ i prikolicu za traktor skup’ s dvije krave – smije se Ivo, a zatim kolegu fotoreportera i mene pita odakle smo. – Iz Zagreba, Večernjeg lista, došli smo…
– Zbog te proklete kuće, zakaj drugo bi novinari ovamo dolazili – dovršava rečenicu umjesto mene. Nemamo mu što proturječiti, u pravu je jer Škrinjari su proteklih nekoliko desetljeća poznati kao mjesto u kojem je smještena “najstravičnija kuća u Hrvatskoj”. Kada se u Google upiše “kuća, Škrinjari” pojavit će se na desetke naslova poput “Svjedoci pričaju o sablasnoj ženi bez očiju i duhu utopljene djevojčice, a kunu se da su čuli i vidjeli i druge jezive, neobjašnjive pojave”, “Kad smo prolazili pored uklete kuće u Škrinjarima zaledila nam se krv u žilama”, “Čula sam jezive krikove i vidjela sjenu bez očiju”… Postoji više verzija priča o tome što se u kući doista događalo, kao i legendi “na rubu znanosti” kao što su ona o dvojici policajaca koji su za okladu uspjeli prespavati u kući, ali su se drugog dana probudili potpuno sijedi bez ikakvog sjećanja što se događalo prethodne noći.
Stradali na godišnjicu
– Naježim se kada se sjetim te noći. Sestra i ja smo se s jednim prijateljem vraćali iz Bjelovara. Odjednom smo pred tom kućom ugledali ženu. Stajala je na mostu sklopljenih ruku i zavijala prema njoj. Bilo je jezivo. A onda se okrenula prema nama. Pamtit ću to dok sam živa. Žena nije imala lice nego neku sjenu, a umjesto očiju rupe – jedno je u nizu intrigantnih svjedočenja o ukletoj kući. Sličnih je priča na stotine, a upravo one neke od mještana zabavljaju, dok drugima već idu na živce.
– Ak ljude zabavlja nek dolaze, nek pričaju, nek pišu, nema niš’ loše od tog, jedino kaj bi bilo dobro da smo mi u selu nekak’ pametniji pa da na tome znamo i profitirati. Al znaš kaj, iako ja ne mislim da u svemu tome ima ičega, jedan događaj vezan za tu kuću me i dan danas ipak zna natjerati na razmišljanje – govori Štef, još jedan od starosjedilaca tog mjestašca. Događaj o kojem priča zbio se prije otprilike 17 godina kada je u kuću ušlo troje mladih ljudi – djevojka, dečko i njihov prijatelj. Tamo su, kao i većina, došli iz znatiželje i unutar nje proveli nekoliko sati uz cigarete i alkohol, a na jednom od zidova su i napisali datum na koji su bili unutra – 31. kolovoza 2002. godine. Kako su govorili, jedino strašno iskustvo koje su imali u kući svelo se na nekoliko neobičnih iznenadnih zvukova koje su najvjerojatnije proizvele životinje koje su tamo hodale. Međutim, točno godinu dana poslije, na taj isti datum, djevojka i dečko koji su tu noć proveli u kući prolazili su onuda automobilom i doživjeli tešku prometnu nesreću nakon što su sletjeli u kanal.
– Ako mi ne vjerujete, odite i sami u kuću pa ćete vidjeti tamo taj datum s njihovim imenima – govore nam u selu. Kako nam je namjera i bila ući u kuću, zaputili smo se prema njoj, a već na početku naletjeli smo na prvu prepreku. Prilaz kući s apsolutno svih strana posve je obrastao u gusto, minimalno metar visoko trnje i šipražje. Na jednom mjestu ipak smo vidjeli donekle utaban put na kojem je grmlje bilo visoko “tek” kakvih pola metra. Djelomično ugažen puteljak dugačak kakvih desetak metara vodio je do prozora na kojima, naravno, nije bilo stakala, a upravo kroz taj prozor ušli smo u prizemlje u kojem su nas dočekali intenzivan miris vlage i jedna “vesela” poruka ispisana na zidu: “Budite oprezni kada se penjete na kat ili kad ulazite u prvu prostoriju na katu jer su velike šanse da vam se iskesi žena iskopanih očiju.
“Ja ću prespavat i za 50 eura”
– Idem s tobom gore jer je dan, ali da je noć, nema šanse da bih se popeo ili uopće bio ovdje – dobacuje mi kolega fotoreporter ne pretjerano oduševljen idejom o penjanju na kat na kojem nam se na kraju nije iskesila nikakva žena, ali smo u jednoj od prostorija naletjeli na donekle ipak uznemirujući prizor – poprilično dobro očuvani kostur ovce. Osim toga i još jednog detalja – križa urezanog u fasadu koji se nalazi odmah ispod potkrovlja i koji je vidljiv i s ceste, ostatak kuće ničim nije previše odskakao od stotina drugih napuštenih kuća diljem Lijepe Naše – sve je bilo puno boca, starih novina, raznoraznog smeća…
– I kaj, dečki, nije vam bilo strašno? Lako tak, biti faca pa prek’ dana obilaziti dok gazdarice nema doma, dođite po noći pa bu te vid’li kak’ će vas lijepo dočekati – govori nam nakon obilaska mještanin koji stanuje preko puta najstrašnije kuće u Hrvatskoj. Iako u istoj nismo prespavali, svejedno smo se nakon te avanture odlučili zaputiti u potragu za vlasnikom kuće kako bismo razjasnili neke od misterija vezanih za kuću koji već desetljećima kruže Hrvatskom. Iako vlasnika nismo pronašli jer je, kako saznajemo, preminuo prije dosta godina, a kuća je sada u vlasništvu njegovih sinova koji također ne žive u Hrvatskoj, uspjeli smo na razgovor “privesti” njihova rođaka Stipu koji živi u susjednom selu.
– Tisuću eura, ha! Ja ću prespavati u toj kući ako mi netko da sto, pa i pedeset eura, a ne tisuću – odmah nam govori Stipe te bez ikakvog okolišanja, a sve priče o tome kako se radi o ukletoj kući naziva glupostima. – Priča vam ide nekako ovako. Moj je rođak još tamo početkom 70-ih godina prošlog stoljeća kupio zemlju na tom mjestu i krenuo raditi kuću za svoje četvero djece. Ideja je bila, s obzirom na to da je kupio i dosta zemlje oko kuće, da mu djeca obrađuju zemlju i od toga žive. Međutim, negdje kad je kuća bila na pola sagrađena, djeca su rekla kako se njima ne da raditi na toj zemlji, i radovi su prestali, a oni su se odselili, neki u BiH, neki u Njemačku. Moj rođak je stavio kuću da se prodaje za 120 tisuća maraka, što je realno tada bila prevelika cijena, ali s obzirom na to da mu novac nije hitno trebao, tako je i ostalo. Jedan čovjek iz susjednog sela zainteresirao se za kupnju, ali nije želio dati toliki novac, pa je sam počeo pričati priče po selu da je kuća ukleta, da se u njoj pojavljuju duhovi, da je sagrađena na groblju i slično, a sve zato da bi spustio cijenu. Jednu od tih priča je krajem sedamdesetih čuo i voditelj i novinar Dražen Kocijan Kocka, koji je bio prvi koji je napravio priču o ukletoj kući, a nakon toga se sve raširilo poput požara – tvrdi Stipe, prenosi “Večernji“.
