O njenoj nutritivnoj vrijednosti dovoljno govori činjenica da sadrži veće količine željeza od špinata i više vitamina C od limuna i narandže. Iako su od davnina poznata njena ljekovita svojstva, ova biljka je kroz generacije pomalo zaboravljena,
U narodu se naziva vodena kraljica, dragušac, kostriš, bobovec, ljuti mokriš, resnik, itd. Naziva se i “biljka čistih voda” jer je indikator pitke vode te se rijetko može naći u stajačicama.
Potočarka je poznata kao biljka puna materija koje mogu spriječiti bolesti i zaštititi sportiste od povreda, napisali su u svom saopštenju uzgajivači kvalitetne hrane iz kompanije B&W.
Ova najzdravija biljka na svijetu dobila je savršenih 100 od 100 bodova, pobijedivši kineski kupus (91,99), blitvu (89,27), ciklu (87,08) i špinat (86,43), prema procjenama Centara za kontrolu i prevenciju bolesti.
Potočarka ima visok nivo aminokiselina i antioksidanata. Ostale prednosti uključuju velike količine željeza, kalcijuma, kalijuma, magnezijuma i vitamina K. Potočarku možete slobodno dodati u salatu, smoothie, sendvič, tortilju, omlet ili pizzu.
Može se uzgajati u zaštićenim prostorima, ali i na otvorenom, ali je u tom je slučaju nešto sitnija. Takođe se može uzgajati i u plastičnim posudama, unutar doma.
Potočarka inače raste kao samonikla u prirodi, a za svoj razvoj zahtijeva mnogo vode. Višegodišnja razgranata biljka vriježaste je stabljike koja puzi po tlu ili površini vode. Samo vrhovi stabljike su iznad vode, dok se iz listova razvija korijenje kojim se biljka učvršćuje za podlogu.
Pikantni, pomalo gorkasti, mladi izboji i listovi, bogati su vitaminima B1, B2, C i E te kalcijemom, željezom i jodom. Jedno istraživanje, objavljeno u časopisu British Journal of Nutrition, dokazuje ljekovitost potočarke. Potvrđeno je da redovno konzumiranje manjih količina ove biljke može spriječiti rak prostate i debelog crijeva. Istraživanja su pokazala da oblog od lišća potočarke djeluje na suzbijanje tumora žlijezda ili limfnih čvorova.
Listovi se koriste kao salata, dodatak supama, umacima, sirevima i sendvičima ili za dekorisanje jela. Osušeni listovi i sjemenke mogu se koristiti kao začin, a nedozreli plodovi se mogu kiseliti. Termičkom obradom listovi potočarke gube ljekovita svojstva.
Potočarka se može rezati i tako dobiti tri berbe, što je slučaj kada je pregusto zasijana. Počinje se brati početkom decembra, a dalje sve ovisi o temperaturama. Što je viša, bolje se obnavlja, i obratno. Svoj ciklus potočarka završava s vrućinama. Biljka se razmnožava generativno (direktnom sjetvom sjemena od jeseni do proljeća) ili vegetativno – dijeljenjem biljke (reznicama stabljike s korijenjem).
Sjeme potočarke je vrlo sitno (1 g = 4000-5500 sjemenki). Preporučuje se uzgoj na vlažnim gredicama u sjenovitom dijelu vrta, prenosi Jutarnji.
