Istraživači sa Sveučilišta Oberta de Catalunya (UOC) i Sveučilišta Columbia sada mogu ukazati na još jednu veliku korist ovog savjeta za zdravlje metabolizma, otkrivajući da unos najmanje 45 posto dnevnih kalorija nakon 17 sati sprječava sposobnost tijela da regulira razine šećera u krvi.
Jedenje kasnije navečer može drastično povećati rizik od razvoja dijabetesa.
Njihova bi otkrića mogla pružiti određenu znanstvenu valjanost planu prehrane s povremenim postom, koji obeshrabruje jedenje kasnije navečer.
Oko 10 posto Amerikanaca koristi povremeni post kao dijetu. Ljubitelji ovog pristupa obično ograničavaju dnevnu prehranu na šest sati svaki dan, kao što je 11 do 17 sati.
A ljudi koji povremeno poste obično većinu svojih kalorija unesu ranije tokom dana.
Jedna od koautorica studije, dr. Diana Díaz Rizzolo, rekla je: ‘Sposobnost tijela da metabolizira glukozu noću je ograničena, jer je smanjeno lučenje inzulina, a osjetljivost naših stanica na ovaj hormon opada zbog cirkadijalnog ritma, što je određeno središnjim satom u našem mozgu koji je usklađen sa satima dnevnog svjetla i noći.’
Studija, objavljena u Nutrition and Diabetes, uključila je 26 osoba u dobi od 50 do 75 godina koje su imale prekomjernu tjelesnu težinu ili su imale pretilost i predijabetes ili dijabetes tipa , prenosi Novi.
Ljudi su bili podijeljeni u dvije skupine: oni oji rano jedu i koji kasno jedu. Jeli su istu hranu i istu količinu kalorija, samo u različito doba dana.
Istraživači su dodali da je hrana koja se obično jede kasno navečer kaloričnija i često prerađena, ‘što može objasniti zašto je kasno jedenje povezano s većom tjelesnom težinom.
Dr Díaz Rizzolo je rekao: ‘Do sada su se osobne odluke u prehrani temeljile na dva glavna pitanja: koliko jedemo i koju hranu odabrati.
‘S ovom studijom, novi čimbenik u kardiometaboličkom zdravlju postaje sve važniji: kada jedemo.’
Osim što obično noću jedu nezdravu hranu, pokazalo se da oni koji kasnije jedu sporije sagorijevaju kalorije. Njihova su tijela također pokazala znakove poticanja skladištenja masti i smanjenja razgradnje masti, što može dovesti do povećanog rasta masti, prema studiji Sveučilišta Harvard.
U tjednima koji su prethodili Harvardskoj studiji, 16 osoba s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilih ljudi pridržavalo se fiksnog rasporeda spavanja i prehrane. Svaki je sudionik iskusio rane i kasne obroke, što je istraživačima omogućilo da ispitaju učinke rasporeda obroka na iste ljude.
Rezultati su pokazali da kasno jelo smanjuje leptin, hormon koji signalizira sitost i utječe na hormone koji reguliraju apetit, zbog čega se sudionici s vremenom osjećaju gladnijima.
Te bi promjene potencijalno mogle utjecati na rizik od razvoja pretilosti, što je ključni čimbenik rizika za dijabetes tipa 2.
