Najvažnije mjesto na Zemlji za koje praktički nitko nije čuo zove se sprud Saya de Malha. Smješten među najvećim poljima morskih trava na svijetu i najvažnijim spremnicima ugljika na planetu, ovo mjesto na otvorenom moru usred oceana pokriva površinu veličine Švicarske. Više od 200 milja od kopna, potopljeni sprud smješten je u Indijskom oceanu između Mauricijusa i Sejšela. Nazvan je najvećim nevidljivim otokom na svijetu jer je formiran od ogromne visoravni, koja se na nekim mjestima nalazi tek 10 metara ispod površine vode, nudeći sigurno utočište neusporedivo biološki raznolikom svijetu, koje se sastoji od morskih trava, staništa za kornjače, područjima na kojim se mrijeste morski psi, te razmnožavaju grbavi i plavi kitovi.
Istraživači kažu da je ovaj sprud jedno od mjesta na svijetu koje su znanstvenici najmanje proučavali, djelomično zbog njegove udaljenosti. Nepredvidive dubine tog područja također su značile da su trgovci i istraživači kroz stoljeća izbjegavali ove vode. Dugo je to bilo smatrano područjem iz mornarskih priča, toliko neistraženo da je na starim kartama bilo označeno kao “Ovdje su čudovišta”. U novije vrijeme, međutim, preko Spruda je prešlo raznoliko društvo, uključujući lovce na peraje morskih pasa, kočarice, kopače morskog dna, izgubljene ribare, izgladnjele posade, bogate jahtaše i libertarijance s otvorenih mora.
Tragedija je, međutim, u tome što je Sprud Saya de Malha uglavnom smješten u međunarodnim vodama, gdje se primjenjuju tek rijetki zakonski propisi, a njegova biološka raznolikost sustavno se uništava velikom flotom industrijskih ribarskih brodova koji su uglavnom izvan nadzora državnih vlasti. Sprud nije zaštićen niti jednim značajnijim obvezujućim međunarodnim ugovorom, uglavnom zbog političke slabosti nacionalnih vlasti i ribarske industrije čiji stav je “profit sada, trošak kasnije”. Pitanje sada je: tko će čuvati ovo javno blago?
Prije više od pet stotina godina, kada su portugalski pomorci naišli na plitki sprud na otvorenom moru, više od 700 milja istočno od sjevernog vrha Mauricijusa, nazvali su ga Saya de Malha, što znači “mrežasta suknja”, kako bi opisali valovite morske trave ispod površine.
Morske trave često se zanemaruju jer su rijetke, procjenjuje se da pokrivaju samo desetinu od jedan posto oceanskog dna. “One su zaboravljeni ekosustav”, kaže Ronald Jumeau, izaslanik Sejšela za klimatske promjene. Ipak, morske trave su daleko manje zaštićene od drugih područja na moru. Samo 26 posto zabilježenih livada morskih trava spada unutar zaštićenih morskih područja, u usporedbi s 40 posto koraljnih grebena i 43 posto mangrova na svijetu.
Sprud Saya de Malha toliko je egzistencijalno važna za planetu jer je jedno od najvećih livada morskih trava na svijetu, a time i spremnik ugljika. Poput drveća na kopnu, morske trave upijaju ugljikov dioksid iz atmosfere i pohranjuju ga u svojim korijenima i tlu. No, morske trave to rade izuzetno brzo – 35 puta brže od tropskih kišnih šuma. Situaciju na Sprudu Saya de Malha još hitnijom čini to da ih sustavno uništavaju multinacionalne flote ribarskih brodova koje gotovo nitko ne prati niti nadzire.
Često opisivane kao pluća oceana, morske trave hvataju oko petinu svog ugljika i dom su ogromnoj biološkoj raznolikosti. Morske trave također čiste zagađenu vodu i štite obalu od erozije, prema izvještaju iz 2021. godine sa Sveučilišta u Kaliforniji. U vrijeme kada zakiseljavanje oceana prijeti opstanku svjetskih koraljnih grebena i tisućama vrsta riba koje nastanjuju te grebene, morske trave smanjuju kiselost upijajući ugljik kroz fotosintezu i pružaju skloništa, mjesta za razmnožavanje i hranilišta za tisuće vrsta, uključujući ugrožene životinje poput dugonga, morskih pasa i morskih konjića.
No, Saya de Malha je ugrožen. Više od 200 brodova koji plove po dalekim morima – većina njih sa Šri Lanke i Tajvana – usidrilo se u dubljim vodama uz rub Spruda. Konzervatori oceana kažu da se napori za očuvanje morskih trava na Sprudu ne kreću dovoljno brzo da bi postizali rezultate. “To je kao da hodate na sjever u vlaku koji ide prema jugu”, kaže Heidi Weiskel, voditelja Globalnog oceanskog tima za IUCN.
Dana 23. svibnja 2022., Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je rezoluciju kojom je 1. ožujka proglašen Svjetskim danom morskih trava. Rezoluciju je sponzorirala Šri Lanka. Govoreći na skupštini, stalni predstavnik Šri Lanke pri UN-u, veleposlanik Mohan Pieris, rekao je da su morske trave “jedan od najvrjednijih morskih ekosustava na Zemlji”, ističući, između ostalog, njihov veliki doprinos sekvestraciji ugljika. No, priznanje je jedno; akcija je drugo. Dok je veleposlanik držao svoj govor u New Yorku, deseci brodova iz ribarske flote njegove zemlje bili su 9000 milja daleko, zauzeti uništavanjem tih istih ekosustava za koje je pozivao svijet da ih štiti.
Nestali zaštitnici i grabežljivci
U studenom 2022. godine, istraživačka ekspedicija ekološke nevladine organizacije Monaco Explorations poslala je jedno od najvećih i najnaprednijih istraživačkih plovila na svijetu na Saya de Malha. Cilj je bio dokumentirati morsko dno koje je poznato po svojoj bujnoj vegetaciji morskih trava, koraljima, kornjačama, dugonogima, ražama i morskim psima. Međutim, tijekom tri tjedna koliko je istraživački tim pretraživao vode Saya de Malha, nisu uočili niti jednog morskog psa.
Prema znanstvenicima, vjerojatni krivac bila je flota od više od 200 ribarskih brodova koji su posljednjih godina bili u ovim udaljenim vodama.
Morski psi igraju ključnu ulogu u ekosustavu kao čuvari morskih trava, kontrolirajući populacije kornjača i drugih životinja koje bi uništile sve morske trave ako bi ih se pustilo na miru. Loviti morske pse nije lako i ne događa se slučajno. U lovu na tune, brod koristi žicu od debelih mikrovlakana, s mamcima postavljenim na kuke u razmacima. Mnogi lovci na tune koriste posebne čelične kabele dizajnirane da ne puknu kad uhvate morske pse, koji su veći i jači od tuna, dok se pokušavaju osloboditi. Time ih zapravo direktno love.
Kako bi omogućili posadi da povećaju inače bijedne plaće, kapetani brodova im obično dopuštaju da nadopune prihod tako da zadrže peraje morskih pasa te ih prodaju u luci, na crno. Kako ne bi zauzimali prostor u skladištu broda, palubni radnici obično bacaju ostatak morskog psa natrag u more nakon što odsjeku peraje, koje se mogu prodati za stotinu puta veću cijenu od ostatka mesa. To je često protuzakonito, a proces je rasipnički i morskom psu slijedi spora smrt, jer je još uvijek živ, ali ne može plivati pa tone na dno mora.
Godine 2015., više od 50 tajlandskih ribarskih brodova, većinom kočarica, doplovilo je na Sprud Saya de Malha kako bi vukli svoje mreže po morskom dnu i sakupljali oštrozube morske guštere i okrugli scad, od čega je velik dio prevezen natrag na obalu da bi se samljeo u riblje brašno. Dvojica članova posade koji su preživjeli trgovinu ljudima, a koji su radili na dva od tih brodova u Saya de Malha području – Kor Navamongkolchai 1 i Kor Navamongkolchai 8 – ispričala su Greenpeaceu da je do 50 posto njihovog ulova bio morski pas. Od tada je prisutnost Tajlanđana na Sprudu Saya de Malha opala, a 2024. godine samo dva tajlandska broda išla su na ovo područje.
No, Šrilančani su nastavili intenzivno ribariti na Sprudu. Od više od 100 šrilankanskih brodova koji su ribarili na Saya de Malha od siječnja 2022., kada je flota te zemlje prvi put počela javno emitirati lokacije svojih plovila, oko polovica koristi jednostruke mreže stajačice, prema podacima komisije za tune Indijskog Oceana. Ovi ribari s mrežama stajaćicama love diljem Indijskog oceana, a brojne su brodove na Sprudu uočili ekspedicije Monaco Explorations 2022. godine. Morski psi su posebno osjetljivi na mreže stajaćice, koje čine 64 posto ulova morskih pasa prema komisiji za tune Indijskog Oceana.
Povijesno, šrilankanski brodovi su lovili morske pse u domaćim vodama. No, kako su se domaće populacije smanjile, ribari s mrežama stajaćicama i drugi brodovi premjestili su se na otvorena mora, što je dovelo do novog procvata trgovine perajama. Godišnji izvoz peraja iz Šri Lanke učetverostručio se u posljednjem desetljeću, prema podacima UN Comtradea, bilo je 110 tona izvoza 2023. godine, uglavnom u Hong Kong, u usporedbi sa samo 28 tona 2013. godine.
Podaci o praćenju također pokazuju da više od 40 šrilankanskih brodova ne emitira javno svoju lokaciju dok su na Sprudu. Ova praksa predstavlja stalnu prepreku očuvanju oceana, jer skriva pravu veličinu flote ili skriva kad ti brodovi planiraju sudjelovati u ilegalnom ponašanju.
U kolovozu 2024. godine, šrilankanski brod koji je ribario na Saya de Malha između ožujka i lipnja 2024. uhitile su šrilankanske vlasti s više od pola tone trupla trupnih oblokrilaca (vrsta morskih pasa), svi s odsječenim perajama. Loviti trupne oblokrilce zabranjeno je šrilankanskim zakonom, kao i uklanjanje peraja morskih pasa na moru. Ovo nije bio izolirani incident: šrilančanske vlasti zaplijenile su ilegalno odstranjene peraje morskih pasa u najmanje 25 zasebnih slučajeva od siječnja 2021., prema priopćenjima šrilančanske Obalne straže.
ašto bi itko trebao brinuti zbog nestanka morskih pasa na Sprudu Saya de Malha?
Ernest Hemingway jednom je opisao bankrot kao nešto što se događa postupno, a zatim odjednom. Izumiranje vrsta je poput bankrota, a kada se konačno dogodi, nema povratka. Ako nastavimo otimati Sprudu jedno od njegovih najvrjednijih bogatstava, “iznenadan” kraj može brzo nastupiti.
Iskapanje bogatstva s morskog dna
Tijekom posljednjeg desetljeća, rudarska industrija tvrdi da je morsko dno ključna granica za rijetke metale potrebne u baterijama koje se koriste u mobilnim telefonima i prijenosnim računalima. Dok tvrtke ciljaju najbolje dijelove oceana u potrazi za dragocjenim sulfidima i nodulima, koji se često nazivaju “tartufima oceana”, vode u blizini Spruda Saya de Malha pojavile su se kao privlačan cilj.
Usisavanje dragocjenih nodula rijetkih metala zahtijeva vađenje s pomoću masivnih rovokopača. Tipično 30 puta teži od običnih buldožera, ovi strojevi voze po morskom dnu, usisavajući stijene, drobeći ih i šaljući mulj od usitnjenih nodula i sedimenata morskog dna kroz niz cijevi do broda iznad. Nakon odvajanja minerala, rudarski brodovi potom vraćaju obrađene vode, sediment i rudarske “finiše” (mala zrna usitnjene rude) natrag u more.
Veći dio Spruda je preplitak za takvo rudarenje, ali depoziti kobalta pronađeni su 1987. godine u Mascarene bazenu, području koje uključuje Sprud Saya de Malha. Južna Koreja posjeduje ugovor od Međunarodne vlasti za morsko dno, međunarodne agencije koja regulira rudarenje morskog dna, za istraživanje hidrotermalnih otvora na Središnjem indijskom grebenu, otprilike 250 milja istočno od Spruda Saya de Malha, do 2029. godine. Indija i Njemačka također posjeduju ugovore za istraživanje područja oko 800 milja jugoistočno od Spruda Saya de Malha.
Sva ova aktivnost mogla bi biti katastrofalna za ekosustav Spruda, misle istraživači oceana. Rudarska i istraživačka aktivnost podignut će sedimente s morskog dna, smanjujući pristup morskih trava sunčevoj svjetlosti o kojoj ovise. Oblačići od sedimenta uslijed rudarenja mogu putovati stotinama, pa čak i tisućama milja, potencijalno ometajući cijelu prehrambenu mrežu u srednjim vodama i utječući na važne vrste poput tuna.
Samo oceansko dno također se sporo oporavlja od rudarske aktivnosti. Godine 2022., znanstvenici su otkrili da su tragovi još uvijek bili vidljivi od testa dubokomorskog rudarenja koji je završen uz obalu Charlestona, Južna Karolina, prije pola stoljeća, prema izvještaju novina Post and Courier. Područja između tragova bila su bez riba i spužvi. Istraživanje objavljeno 2023. godine pokazalo je da je godinu dana nakon što je test dubokomorskog rudarenja uznemirio morsko dno u japanskim vodama, količina riba, rakova i meduza u obližnjim područjima bila prepolovljena.
Pristaše dubokomorskog rudarenja naglašavaju rastuću potrebu za tim resursima. Godine 2020., Svjetska banka procijenila je da će globalna proizvodnja minerala poput kobalta i litija morati biti povećana za više od 450 posto do 2050. godine kako bi zadovoljila rastuću potražnju za tehnologijama čiste energije.
Međutim, kritičari industrije kažu da će zbog dugih transportnih udaljenosti i korozivnih i nepredvidljivih uvjeta na moru, trošak rudarenja nodula na moru daleko premašiti cijenu takvog rudarenja na kopnu. Drugi kritičari tvrde da tehnologija napreduje tako brzo da će baterije koje se koriste u bliskoj budućnosti biti različite od onih koje se koriste sada. Bolji dizajn proizvoda, recikliranje i ponovna upotreba metala već u cirkulaciji, urbano rudarenje i druge inicijative “cirkularne ekonomije” mogu značajno smanjiti potrebu za novim izvorima metala, kaže Matthew Gianni, suosnivač Koalicije za očuvanje dubokog mora.
Međutim, nedavno je The Metals Company, najveći igrač u rudarenju morskog dna, odustao od rasprave o baterijama i umjesto toga tvrdio da su metali potrebni za rakete i vojne svrhe.
Koalicija za očuvanje dubokog mora, skupina nevladinih organizacija i političkih instituta koja radi na zaštiti dubokog mora, izvještava da je više od 30 zemalja pozvalo na moratorij ili opreznu pauzu u dubokomorskom rudarenju zbog rastućeg globalnog protivljenja ovoj vrsti rudarenja. Bez obzira na to, čini se da vladini dužnosnici Mauricijusa i Sejšela žele iskoristiti financijsku priliku koju rudarenje morskog dna izgleda predstavlja. U rujnu 2024. godine, ove su se zemlje dogovorile da počnu istraživati ima li nafte u i oko Spruda Saya de Malha, regiji kojom zajednički upravljaju.
Godine 2021., Greenpeace, član koalicije za očuvanje, odabrao je Sprud Saya de Malha kao lokaciju za prvi podvodni prosvjed protiv dubokomorskog rudarenja. Kao dio tog prosvjeda, Shaama Sandooyea, 24-godišnja morska biologinja s Mauricijusa, zaronila je u plitke vode Spruda s natpisom “Mladost štrajka za klimu”. Imala je jednostavnu poruku: Lov na minerale s morskog dna, bez razumijevanja posljedica, nije put prema zelenoj tranziciji. Rekla je: “Morske trave su dugo bile podcijenjene.”
Češljanje voda
Godine 2015., zloglasna flota od više od 70 kočarica iz Tajlanda ribarila je po Sprudu Saya De Malha. Njihov ulov pretvoren je u proteinima bogato riblje brašno koje se daje pilićima, svinjama i ribama u akvakulturi. Najmanje 30 tih brodova stiglo je na Sprud nakon što su pobjegli od progona zbog kršenja pravila ribolova u Indoneziji i Papui Novoj Gvineji, prema izvještaju Greenpeacea. Tajlandska vlada još nije bila članica Sporazuma o ribarstvu Južnog Indijskog oceana, pa nijednom od brodova Komisija za tune Indijskog oceana nije odobrila da lovi ribe na Sprudu. Stoga su tajlandski brodovi zaobišli međunarodna tijela koja su trebala zaštititi ovo područje. Kasnije je direktor Tajlandske uprave za ribarstvo potvrdio da su brodovi “radili u području bez regulatorne kontrole”.
Utjecaj flote tajlandskih brodova za riblje brašno bio je “katastrofalan” za Sprud Saya de Malha, prema istraživačima iz Monaco Explorations, koji su posjetili to područje 2022. godine u ekspediciji koju su djelomično financirale vlade Seychela i Mauricijusa. “Čini se nevjerojatnim da je tajlandska vlada dopustila svojoj ribarskoj floti da započne s ribolovom s kočaricama”, rekla je organizacija u svom konačnom izvještaju. “Čak i površni pogled” na postojeću literaturu trebao je odvratiti svaki ribolov s kočaricama, dodali su istraživači. Navodeći studiju iz 2008. godine koja je rekla da kočarenje može “nepopravljivo uništiti morske trave i koraljne biotope i uzrokovati izumiranje određenih vrsta”, studija je također dovela u pitanje je li odluka tajlandske vlade da odobri kočarenje bila “slučaj potpunog nemara” ili “namjerna politika da se kočari po Sprudu prije nego što se pridruže Sporazumu o ribarstvu Južnog Indijskog oceana.” Bilo je “zapanjujuće” da je kočarenje još uvijek u tijeku, zaključili su istraživači.
Sprud Saya de Malha također je bio magnet za kršenja ljudskih prava, osobito tajlandske flote. Godine 2016., šest kambodžanskih članova posade preminulo je od bolesti beriberi, koja se može spriječiti, na brodu tajlandske flote za riblje brašno, gdje je Greenpeace kasnije pronašao dokaze o prisilnom radu, dugim radnim satima i lošoj prehrani. Šrilankanski ribari sa stajaćim mrežama, koji su često loše opremljeni za duga putovanja, poznati su po tome da ostaju nasukani u ovom području, daleko od obale. Uništavanje ekosustava i kršenje prava radnika često se javljaju zajedno jer kapetani koriste trgovinu ljudima i ilegalni ribolov za smanjenje troškova. Udaljenost Spruda Saya de Malha čini ga pogodnim za nezgode i brutalne radne uvjete, a mnoge ribarske flote morale su se udaljiti od obale kako bi lovile jer su priobalne zalihe nestale.
Tajlandski brodovi za riblje brašno nastavili su se vraćati svake godine na Sprud Saya de Malha, ali obično s manjim brojem brodova nego 2015. godine. Godine 2023. samo su dvije kočarice još uvijek bile ovlaštene prema Sporazumu o ribarstvu Južnog Indijskog oceana.
Nedavno, veća ribarska prisutnost na Sprudu Saya de Malha sastoji se od tajvanskih tunolovaca i šrilankanskih ribara sa stajaćim mrežama. Tunolovci su brodovi koji koriste ribarske konce, ponekad dugačke 40 milja, na kojima su mamci u pravilnim razmacima. Ribari pak vješaju široke mreže u vodu.
Više od 230 brodova ribarilo je u blizini Spruda Saya de Malha između siječnja 2021. i siječnja 2024. Više od 100 tih brodova bilo je iz Šri Lanke i s visećim mrežama, prema podacima Global Fishing Watch. Druga najveća skupina bila je iz Tajvana (više od 70). Vlasnici najmanje 13 tih brodova iz Tajvana i četiri sa Šri Lanke opomenule su njihove nacionalne vlasti zbog ilegalnog ili nereguliranog ribolova, a prekršaji uključuju ilegalni transport peraja morskih pasa ili lešina morskih pasa s odrezanim perajama, falsificiranje izvještaja o ulovu i ilegalni ribolov u vodama zemalja uključujući Mauricijus i Sejšele.
Prisutnost tih brodova predstavlja ozbiljnu prijetnju bioraznolikosti na Sprudu, prema oceanolozima. Jessica Gephart, profesorica ribarskih znanosti na Sveučilištu Washington, objašnjava da je Sprud Saya de Malha područje za razmnožavanje grbavih i plavih kitova koji mogu biti ozlijeđeni ili ubijeni u sudarima s brodovima. Zabrinutost postoji da ribarski brodovi možda neće samo uništiti morske trave, upozorava James Fourqurean, profesor biologije na Florida International University. Ovi brodovi također čine vodu neprozirnom podizanjem morskog dna, čime škode ravnoteži vrsta i hranidbenom lancu.
Ne postoje li zakoni ili ugovori koji štite Sprud Saya de Malha? Zapravo, ne. Međunarodne institucije poznate kao regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom trebale bi regulirati ribarske aktivnosti u područjima otvorenog mora. Odgovorne su za uspostavljanje obvezujućih mjera za očuvanje i održivo upravljanje migratornim vrstama riba. Njihove uloge i nadležnosti variraju, ali većina može nametnuti mjere upravljanja poput ograničenja ulova. Međutim, ove su organizacije često kritizirali ekolozi oceana jer se njihova pravila primjenjuju samo na zemlje potpisnice i donose ih konsenzusom, što otvara mogućnost za utjecaj industrije i političke pritiske, prema izvještaju Greenpeacea iz 2024. godine.
Sprudom Saya de Malha, kao arhetipskim primjerom ovih ograničenja, upravlja se prema Sporazumu o ribarstvu Južnog Indijskog oceana. Šri Lanka, dom najveće flote na Sprudu, nije potpisnica, prenosi Jutarnji.
