U vrijeme supermaterijala i bio-tkanina pravo iznenađenje je otpad: mnoga novonastala preduzeća isprobavaju metode za oživljavanje materijala spremnih za bacanje − od ljuski od jaja, preko trulog voća, do industrijskih ostataka mlijeka. Kako? Otkrivamo vam u nastavku članka.
Ostaci hrane postaju − papir
Kraš (Crush) je nova vrsta papira koju proizvodi fabrika ‘Favini’ iz Vičence. Od ostataka agruma, grožđa, trešanja, lavande, kukuruza, maslina, kafe, kivija, lješnika i badema dobija se jedna vrsta papira u boji, korisnog i za pakovanje. Proizvodnja je potpuno italijanska i obavlja se u jednoj fabrici u blizini Venecije. Agro-industrijski otpad se prečišćava i razbija na mikroskopske čestice. Konačno, korišćenjem održive hidroelektrične energije, miješa se sa celulozom i recikliranim vlaknima sa FSC sertifikatom − sertifikatom Saveta Šumarskog udruženja za drvo iz održivih šuma, piše “Red info portal“.
Cipele i tašne od ananasa
Pinjateks (Piñatex) je materijal koji se dobija od listova ananasa. On je toliko izdržljiv da se može koristiti za proizvodnju tašni i cipela. Na ideju za ovakvu njegovu upotrebu došlo je jedno špansko novonastalo preduzeće. Inspiraciju su pronašli u filipinskoj tradicionalnoj odjeći, ispletenoj od niti listova ananasa. Rezultat? Sličan eko-koži, ali sa manjim troškovima i minimalnim uticajem proizvodnje na okruženje. Među prvima koji su ukazali povjerenje pinjateksu je ‘Puma’, koja je ovaj materijal iskoristila za proizvodnju jednog modela patika.
Lož-ulje, metan i gvožđe od starih pneumatika
Sagorijevanjem guma proizvode se visoko toksični zagađivači, kao što su dioksini. Međutim, ako gume završe u mikrotalasnoj peći, stvari se mijenjaju. Grupa’CAF’ iz Firence, zajedno sa Katedrom za hemiju sa lokalnog univerziteta, napravila je specijalnu mikrotalasnu peć. Umjesto da spaljuje stare pneumatike, peć Tajrbrt (Tyrebirth) ih raščlanjuje kako bi se iz njih izvukli elementi koji se mogu ponovo iskoristiti, poput lož-ulja, metana i gvožđa. Reciklaža se zasniva na principu pirolize i omogućava razgradnju jedne gume za samo pola sata, pri čemu se iz nje dobijaju goriva: metan gpl (15%), lož-ulje (40%), čađ (40%) i mala količina gvožđa (5%).
Dizajnerski predmeti od žvakaće gume
Šta bi bilo kad bi se žvake, umjesto da završe na našim đonovima, pretvorile u nešto korisno? Ovu ideju je od riječi do djela sprovela engleska dizajnerka Ana Bulas (Anna Bullus). Prije nekoliko godina ona je žvaku pretvorila u svestran materijal. Proces se obavlja u jednoj fabrici plastike u Lesteru (Leicester), u Ujedinjenom kraljevstvu. Ovdje se mješavina koja sadrži stare žvakaće gume stavlja u mašinu za brizganje, zagrijava se i potom istiskuje kao pasta. Čim se ohladi, može se oblikovati u nove predmete, među kojima su i kutije koje su postavljene na stanicama i fakultetima kako bi se prikupilo još žvaka za reciklažu.
Kožna galanterija od voća
Iako je još uvijek u eksperimentalnoj fazi, ‘Frutledr’ (eng. Fruitleather) ili doslovce ‘voćna koža’ bi se uskoro mogla naći u našim domovima u vidu izdržljivog materijala sličnog koži. Ona bi mogla da se koristi za proizvodnju obuće, ali i kauča, fotelja i stolica. Ovo je ideja jednog novog preduzeća iz Roterdama, čiji članovi skupljaju kore trulog ili ugruhanog voća i povrća sa pijaca i od njih prave kašu, koja se potom kuha i suši. Proces kojim se dobijaju listovi materijala sličnog koži je mnogo čistiji i ekološki odgovorniji od procesa kojim se inače proizvodi koža.
Ljuske jajeta u cementu
Možda zvuči čudno, ali je istina. Krhka ljuska jajeta, obrađena ad hoc, može postati čvrsta kao cement visokog kvaliteta. Istraživači u ‘Calchéra San Giorgio’ iz Trenta (centru koji proučava i proizvodi specifične materijale za restauraciju i obnovu zdanja od historijskog značaja) uspjeli su da pretvore ljuske jajeta u biokompatibilni cement i učine ga otpornim zahvaljujući sastavu na bazi gline. Kada se ljuske samelju i stave na temperaturu od 900 do 1000 stepeni, pretvaraju se u kreč, baš kao kamen iz kamenoloma. Kada se ovaj karbonat pomiješa sa prirodnom glinom, dobija se cement koji je mnogo elastičniji od tradicionalnog.
Mlijeko u tkanini
‘DueDiLatte’, jedna firma iz Pize, koristi otpadno mlijeko za svilu laganijeg tkanja, koja takođe ima hidratantni efekat na kožu. Ova ideja nije novost. Naime, vlakna dobijena iz mliječnog proteina kazeina, koristila su se u Italiji još tridesetih godina. Danas, zahvaljujući inovativnim bioinženjerskim tehnikama, vlakna se dobijaju iz ‘viškova’ mliječne i kozmetičke industrije, pri čemu ostaju nepromjenjene njihove tekstilne karakteristike i prirodna hidratantna svojstva.
Eto šta se sve može dobiti od ‘beskorisnih’ stvari. A sigurni smo da će biti još novih ideja. Prije nego što odlučite da sav otpad bacite, razmislite još jednom. Možda vam na pamet padne neka nova ideja.
