Ono što mi se dogodilo prihvatila sam kao stvaran život, kao činjenicu koju ne mogu promijeniti. Mnoge moje prijateljice žive u alibi brakovima i vezama, trude se da sačuvaju iluziju o lijepom zajedničkom životu. Muževi ih varaju i često čine nasilje nad njima, podjednako fizičko i psihičko, ali one čuvaju svoj na lažima izgrađeni ružičasti svijet.
Za razliku od mnogih prijateljica, ja nisam nesretna žena. Ono što mi se dogodilo prihvatila sam kao stvaran život, kao činjenicu koju ne mogu promijeniti. Mnoge moje prijateljice žive u alibi brakovima i vezama, trude se da sačuvaju iluziju o lijepom zajedničkom životu. Muževi ih varaju i često čine nasilje nad njima, podjednako fizičko i psihičko, ali one čuvaju svoj na lažima izgrađeni ružičasti svijet.
Prije nekoliko godina sam otkrila da mi je suprug gej. Naslućivala sam i ranije, ali onda je jedne noći sve postalo jasno. Sam mi je priznao. Zabavljali smo se pet mjeseci prije nego što smo se vjenčali. Oboje smo izašli iz dugih veza i više pod pritiskom okoline, prije svega porodica, otpočeli zajednički život. Nije to bila velika ljubav, znala sam to još na startu. Uprkos tome, imali smo skladnu vezu, a zatim i brak u kojem smo dobili kćerku. Te noći mi je priznao da je nekoliko godina u vezi s njegovim drugom Milanom, koji je, gle čuda, isto bio oženjen.
Objasnio mi je kako se vole, da je to ljubav još iz studentskih dana. Kako je veoma smiren, pošten i pametan, predložio mi je da odlučim šta će biti s nama. Prepuštajući meni odluku, učinio je najmudriju stvar. Sedmicama sam vagala između sujete i emocija s jedne i razuma s druge strane. Rekla sam mu da bih zbog kćerke voljela da ostanemo u zajednici, ali da ima slobodu da se viđam s drugim. Pristao je. Riješili smo da budemo diskretni i da dajemo jedno drugom ono u čemu smo najbolji.
Kako nam je s*ks prije toga bio loš i rijedak, počela sam da izlazim s drugim muškarcima. U početku sam bila očajna. Nailazila sam na svakakve budale. Tek poslije godinu dana upoznala sam nekog zanimljivog i normalnog.
On je oženjen. Prihvatila sam da Milan dolazi kod nas kući. Nijednim gestom ne pokazuju on i moj suprug da su u nekom odnosu. U posljednjih nekoliko mjeseci i moj dečko je upoznao mog muža. Djeluje mi suludo kad ovo izgovorim. Funkcionišemo odlično.
Naš odnos je dokaz da među civilizovanim ljudima ne mora da bude dranja, lomljave, teških riječi. Podredili smo se zajedničkom cilju – našoj kćerki. I za sada sve ide odlično, piše “Alo!“.
