Riječ je o švedskom programu Centra za lokalnu demokratiju (Swedish International Centre for Local Democracy) – „Lokalne liderice – Jačanje kapaciteta žena u politici“ koji je namijenjen ženama u politici i targetira žene na ključnim pozicijama u vijećima, skupštinama i parlamentima, kao i izabrane načelnice i gradonačelnice iz 21 zemlje Afrike, Azije i Istočne Evrope.
Kroz program je od 2013., kroz pet odvojenih 18-mjesečnih ciklusa, prošlo 125 žena političarki iz Bjelorusije, Bosne i Hercegovine, Bocvane, Kine, Gruzije, Indije, Indonezije, Kenije, Kosova, Makedonije, Moldavije, Mozambika, Namibije, Srbije, Južne Afrike, Tanzanije, Turske, Ugande, Ukrajine, Vijetnama i Zambije.
Svjetlanom Zamboni kaže da jako ponosna na činjenicu da ima priliku boraviti u zemljama kao što su Tanzanija, Ukrajina, Švedska, Južna Afrika i Zambija i razmjeniti iskustva i izazove sa kojima se žene kao političarke, majke i supruge susreću u svojim sistemima i društvima.
Obuka u Africi
Rezultat intenzivne obuke je, kaže nam, sticanje znanja u oblastima provođenja reformskih procesa sa aspekta rodne ravnopravnosti, poboljšanje vještina u strateškom planiranju, ostvarivanju SDG – održivih razvojnih ciljva, shvatanja odgovornosti donosilaca političkih odluka te razvoj nacionalnih i međunarodnih mreža saradnje. Osim toga, svaka konferencija praćena je i brojnim studijskim posjetama lokalnim vijećima i životnim sredinama što nam je dalo bolji uvid u svakodnevni život lokalnog stanovništva i izazove sa kojima se i političari i stanovništvo suočavaju.
Pitali smo je da nam da malo bliži osvrt na boravak u Africi i položaj žena tamo. Naglašava kako su kulturološke razlike ogromne, te da evropska društva stvari uzimaju zdravo za gotovo, npr. ljudska prava i slobode. Znaju da su zagarantovna zakonima i smatraju da ih sistem mora osigurati.
Sa druge strane stanovništvo afričkog kontinenta, usljed siromaštva pojedinih zemalja, nedostatka obrazovanja stanovništva, još uvijek se suočavaju sa elementarnim egzistencijalnim problemima kao što su postizanje besplatnog školovanja, uključivanje sve djece u sistem obrazovanja, obezbjeđenje osnovnih sanitarnih i zdravstvenih uslova za život, suzbijanje zaraznih bolest…
Upravo na tim pitanjima, ističe, dolaze do dodirne tačke, naizgled dva različita kontinenta i društva.
„Uključivanje žena u liderstvo je važno zato što je ekonomski, društveni i politički napredak, u velikoj mjeri određen upravo u kolikoj mjeri neka država bodri talente i kapacitete svojih žena. Kada su žene prisutne u zakonodavnim strukturama u značajnom broju onda svoje prioritete mogu ugrađivati u agendu. U Ruandi, na primjer, rastući broj žena ‘kreatora zakona’ je usko vezan za deklarativano i efektivano nastojanje rješavanja pitanja vezanih za prava djeteta. Nadalje, podaci uzeti iz 19 OECD zemalja jasno ukazuju da se povećanjem broja žena u zakonodavnim strukturam direktno utiče na ukupan porast izdvajanja sredstava za obrazovanje, brigu o djeci i starima. To su pitanja na koja su žene posebno osjetljive i senzibilne. Upravo takva praksa i jeste primjer kojim se afričke zemlje vode u svojim nastojanjima provođenja pozitivne prakse“, pojašnjava Zamboni dodajući da su programi obuke poput ovogav od ogromnog je značaja za položaj žena u Africi.
„Naši predavači su najuspješniji političari zemalja domaćina, muškarci i žene, ambasadori gender politike koji svojim djelovanjem čine promjene glede bolje zastupljenosti žena u politici. Svojim aktivizmom nastoje osvijestiti cjelokupno društvo o važnoj ulozi žene u procesima razvoja, a posebno mušku populaciju, bez čije podrške žene ne mogu očekivati mnogo. Njihova propagiranja i ukazivanja na važnost uloge žene, popraćena ogromnom medijskom pažnjom, već daju rezultate u procesima imenovanja žena na neke od ključnih rukovodećih pozicija u javnom sektoru“, kaže naša sagovornica.
Žene u politici
Ipak kada se sagleda cjelokupna situacija, ističe, ono što nam je svima zajedničko i Evropa, Aziji i Africi, jeste nedovoljna zastupljenost žena u politici posebno na pozicijama gdje se donose odluke.
Nadalje navodi da danas žene čine samo 19% članova parlamenata na svjetskoj sceni a slična je situacija i na lokalnim razinama vlasti, možda malo bolja, oko 23% u opštinskim/gradskim vijećima i skupštinama.
Bilo da se radi o jednom od najrazvijenijih demokratskih društava, Švedskoj sa preko 40% zastupljenost žena ili pak zemlji sa jednom od najnižih stopa zastupljenosti žena u političkom životu, Zambiji 9%, percepcija uloge žene je svugdje ista i ona se mora mijenjati: sve nosimo teret kulturnog naslijeđa prema kojem je primarna uloga žene je da rađa, brine o djeci i domaćinstvu i ne učestvuje u procesima odlučivanja.
„Rodna ravrnopravnost je izuzetno važna za demokratska društva prosto zato što je neophodno imati i mušku i žensku percepciju stvari u procesu donošenja odluka. Kako će neka odluka uticati na svakog člana društva vjerovatno je i najvažnija stvar u donošenju te odluke. Osiguravajući učešće žena u tom procesu nadalje osiguravate i to da je njihova percepcija stvari uzeta u obzir, posebno na lokalnim i regionalnim nivoima gdje se donose ključne odluke o svakodnevnom životu naših sugrađana i koje definišu pitanja iz oblasti zdravstva, obrazovanja, transporta, sigurnosti građana i sl. Percepcija žene, kao majke, supruge i stuba porodice, izuzetno je važna.
Mi stvari sagledavamo iz jednog potpuno drugačijeg ugla“ ističe naša sagovornica dodajući da ono što je evidentno jeste da se sve žene, bez razlike iz koje zemlje dolaze, na kojem nivou vlasti djeluju, susreću sa istim izazovima. Razlozi su institucionalne, društvene, ekonomske i kulturološke prirode.
Zbog prirode žena duboku vjeruje da žena može igrati veliku ulogu i može ponuditi mnogo na polju politike – žena je organizator, planer, ekonomista, pregovarač, osoba koja rješava probleme, borac, učitelj i poduzetnik. Žena je, naglašava, žongler koji uspješno balansira između rokova, edukacije, uspješnog braka, upravljanja domaćinstvom i podizanjem djece.
Osvrnula se i na položaj žena političarki u Bosni i Hercegovini gdje im je izbornim zakonom osigurana zastupljenost na izbornim listama od 40%, ali su rezultati u zastupljenosti žena nakon izbora poražavajući, naglasivši kako je ženi potrebna nesebična podrška svih članova porodice i društva, kao i da ključnu ulogu u podizanju svijesti o važnosti i ulozi žene leži u obrazovanju, ne samo mladih, nego i u obrazovanju porodice, institucija, politike i društva uopšte.
„Danas u društvu kakvo je bosanskohercegovačko žene čine preko 50% stanovništva i glas žena mora biti glasan. Najjači atributi žena – sposobnost da surađuje, kordinira, komunicira i vodi – i jesu ključne karakteristike istinskog lidera. Ono na čemu bosanskohercegovačka žena treba da radi jeste da vjeruje u sebe. Samouvjerenost je ključni faktor za svaku ženu lidera. Kada vjeruješ u sebe i svoje sposobnosti postaješ nezaustavljiva. Moraš biti smjela a ponekad i nasrtljiva. Moraš znati i šta hoćeš, imati strateški plan za sebe, zacrtan cilj i put kojim hodiš. Jedino tako nećeš zalutati! Uvijek moraš tražiti priliku za dodatno usavršavanje i nadogradnju znanja! Znanje i vještine ti daju dodatni kredibilitet. I biti strastvena u svom poslu lidera! Nije dovoljno samo postojati – potrebno je imati i svrhu postojanja“, istakla je naša sagovornica otkrivši nam da je njen cilj da ohrabri i pomogne što veći broj žena da se uključe u procese odlučivanja i svojim djelovanjem postanu promjena kakvu žele vidjeti u Bosni i Hercegovini.
Kraj razgovora za Byku Svjetlana Zamboni završila je citatom Marianne Williamson, koji je sa učesnicima međunarodne obuke podijelila dr Tukiya Kankasa-Mabula, guvernerka državne banke iz Zambije: “Our darkest fear is that we are powerful beyond mesure. It is our light, not darkness that most frightens us.
We ask ourselves: ‘Who are we to be brilliant, gorgeous, talented, fabulous?’
Actually, who are we not to be?“
(„Naš najveći strah jeste da smo moćene iznad mjerljivog. Naša svjetlost, a ne naša tama, je ono što nas najviše plaši.
Pitamo same sebe: ‘Ko smo to mi da budemo brilijantne, prekrasne, talentovane, nevjerovatne?’
Zapravo, ko smo mi da to ne budemo?“)
