Njihove posljednje sate života zabilježile su kamere televizije “ShareWisdomNetwork”, koja je njihovu priču snimila za dokumentarni film ‘Život i smrt: Ljubavna priča’ (Living & Dying: A Love Story).
Par je pristao da se dokumentarac koji će im odati počast prikaže nakon njihove smrti, a producirali su ga njihova kćerka Šer i zet Rob Safran. U njemu su razgovori koje su Emerikovi vodili nekoliko sati prije smrti.
“Nisu imali nedovršenih poslova, niti su za ičim žalili. Došlo im je vrijeme i lijepo je znati da su bili zajedno”, ispričala je Šer za “Time”.
Frensi je zadnjih godina imala nekoliko srčanih udara što joj je dosta oslabilo srce, a umrla je 15 minuta nakon uzimanja smrtonosne kombinacije lijekova.
Njen suprug Čarlie se godinama borio s rakom prostate, a 2012. godine mu je dijagnostifikovana i Parkinsonova bolest. On je umro sat nakon nje. Par se navodno u zadnjim trenucima života držao za ruku, a njihova najstarija kćerkanjegovateljka Džerilin Marler je ispričala sa su umrli baš kako su i htjeli.
“Nešto takvo su i htjeli, da su znali da će moći birati kako će umrijeti, uvijek su govorili da žele da odu zajedno”, rekla je Džerilin.
Kako je prenio “NBC News”, Emerikovi su bili članovi ‘Hemlockovog društva’, grupe koja se od 1980. do 2003. zalagala za pravo na eutanaziju, na dostojanstvenu, potpomognutu smrt u kontrolisanim uslovima.
Kada su odlučili da isplaniraju vlastitu smrt, obratili su se Lindi Džensen iz neprofitne organizacije “End of Life Choices” iz Oregona, koja podržava i pomaže onima koji traže eutanaziju prema ‘Zakonu o dostojanstvenoj smrti’, prenosi “24sata“.
Ona je rekla kako su jako dobro znali šta rade i da su bili dobro informisani, te da su htjeli da vide kako izgleda planirana smrt. Prema tom zakonu terminalno bolesne punoljetne osobe od države mogu zatražiti propisane lijekove koji će im smrt učiniti ugodnijom i bezbolnijom.
Od 20. februara 2017. godine Zakon o dostojanstvenoj smrti se primjenjuje u Kaliforniji, Koloradu, Kolumbiji, Oregonu, Vermontu i Vašingtonu, a od Oregonu je na snazi od 1997. i od tada ga je iskoristilo 1.127 terminalno bolesnih pacijenata.
