Znamo da je najveća briga roditelja da im dijete bude bezbjedno u svakom trenutku, pa i tokom sna. Dok spavaju, djeca se često prevrću i padaju sa kreveta, zato je i bitno da su im kreveti na što manjoj visini. Ali da li se odrastanjem zapravo pravazilazi ovaj problem? Moramo vas obavijestiti da na nekim mjestima i odrasli ljudi imaju probleme kao mala djeca.
Odrasli ograničavaju raspon pokreta tokom noći u prostoru u kom spavaju zbog iskustva i navike, pa zato i ne padaju sa kreveta. Međutim, dovoljno bi bilo da zaspe na nekom neuobičajenom mjestu, kao na primjer u kupeu voza, i rizik da padnu u toku sna kao kada su bili mali se ponovo javlja. To se prirodno događa zato što se u toku sna često pomjeramo, i to u prosjeku više od 50 puta tokom jedne noći.
Često se misli da su najintenzivniji pokreti tokom sanjanja, ali to ipak nije tačno. Dok sanjamo mirujemo, ali u fazama koje odgovaraju početku i kraju sna, a koje se dešavaju 3 ili 4 puta u toku noći, pravimo mnog više pokreta. Tokom sanjanja tijelo je relativno nepokretno zato što su neuroni koji izdaju komanduju perifernim pokretima tada deaktivirani, dok su oni cerebralni uposleni. Zato pad sa kreveta nije posljedica onoga što sanjamo kako neki misle.
Iako nećemo padati toliko često kao djeca, ipak se i nama može desiti da skliznemo sa kreveta, posebno ako ne spavamo u svojoj sobi. Treba samo da znamo da to nije ništa neuobičajeno i da nam iskustvo ne može uvijek garantovati da ćemo ostati na krevetu, piše “Red info portal“.
