Jedan čovjek je dugo bio u braku sa suprugom sa kojom je imao porodicu i sve, ali je jednog dana odlučio da sve napusti zbog mlađe žene. Zbog ove odluke se veoma pokajao, pa je napisao iskreno pismo u kojem govori o tome kako sada živi, a koje vam “Stil” prenosi u cjelosti:
“Pričanje o ovome nije lako, ali je neophodno.
Moja žena i ja samo živjeli 35 godina, prošli smo mnogo zajedno. Imamo divnu djecu: sinove i kćerku. Svako od njih sada ima odličan posao, snažan brak – sve zahvaljujući mojoj ženi, koja se za sve ove godine neumorno moli za njih.
Nakon penzionisanja, moja supruga i ja smo odlučili da uložimo ušteđevinu u jedan posao (dugo se molila i postila) – i rezultat je nadmašio sva očekivanja: nikada u životu nisam vidio toliki novac, skoro sam poludio od radosti.
Odjednom sam postao član “kluba milijardera” i moj život se promijenio. Činilo se da jedna žena – ona s kojom sam živio toliko godina – nije dovoljna…
Preselili smo se u prestižni dio grada, promijenili automobile. Počeo sam da dobijam pozive na važne događaje, privatne prijeme. Mlade ljepotice su lebdjele oko mene i sva moja nova poznanstva su bila sa mlađim ljudima.
One, te ljepotice, šaputale su mi na uho reči od kojih sam se topio. Osjećao sam se kao kralj svijeta, trošio sam novac lijevo i desno.
I onda sam upoznao nju – nazovimo je Doli. Mlada, se*si, nije skidala pogled sa mene, činila se spremnom za sve – i “zaljubio sam se”. Ali, imala je jedan uslov – Morao sam da je oženim.
Moja prva žena me nikada u životu nije me natjerala da patim. Ona me je podržavala “u dobru i u zlu”. Činjenica da su naša djeca odrasla u uspješne i sretne ljude je u potpunosti njena zasluga. I ja … ne mogu da objasnim kako se to dogodilo.
Bio sam u posjeti Doli i njoj majci, koja je istih godina kao moja žena. Pripremila je raskošnu večeru. I nakon toga su počele da iznose uslove, rekla je da brine o sreći njene kćerke (ona je takođe bila razvedena). Ona i Doli su mi dale tri mjeseca da objasnim i raziđem sa se svojom ženom, inače se nećemo ponovo vidjeti.
Da li sam puzao na koljenima, obećavajući da ću sve srediti? Ne sjećam se.
Po povratku kući, počeo sam da optužujem suprugu za sve zamislive i nezamislive stvari. Svađa za svađom – i stvarno sam počeo žestoko da je mrzim. Čak sam i pokušao porodicu da okrenem protiv nje. Lista njenih “grijehova” uključivala i pretjeranu težinu i fanatičnu vjeru. Rekao sam da njene molitve nisu ništa više od čarolije.
Borila se protiv svih mojih napada, a onda rekla: “Znam u čemu je stvari, idi kod mlade plavuše za kojom trčiš”.
Onda su je svi napali. Moja mlađa sestra, koju je moja žena jednom izvukla iz strašne situacije i odgojila kao svoju kćerku ju je ošamarila. Ja sam samo gledao.
Supruga je otišla istog dana. Većina stvari u kući su pripadale njoj, ali ništa nije odnijela. Djeca su željela da se umiješaju, ali moji argumenti i laži su i njih ubjedili.
Dao sam Doli novac koji su njeni pohledni ujaci tražili i osjećao se kao kralj. Tačno dvije sedmice, koliko je faza medenog mjeseca trajala.
Doli je bila raspuštena, bezdušna i ignorisala me je. Udarala me je direktno ispod kože. Nismo čak imali ni se*s. Počeo sam da imam poremećaj erekcije. Bio sam prilično siguran da ima nekoga.
Naravno, bilo je lijepo kada se na zabavi pojavite sa lepoticom. Ali to je sve. Živio sam u paklu.
Nisam nikome mogao da priznam, ali nedostajala mi je bivša žena. Njena ljubaznost.
Niko nije pazio šta jedem pa sam se često razboljevao. Doli nije radila, sjedila je kod kuće. Rodila mi je dijete, ali da li je bilo moje? Ali razgovor sa djetetom me je razveseljavao. Kao što je to bilo sa djecom i unucima.
Djeca su se udaljila od mene. A njihova majka – ona je bila dobro. Gospod je uvijek čuo njene molitve i odgovarao na njih. Bez mene, ona je izgledala mlađe i sretnije.
Doli je praktično prekinula moju komunikaciju sa mojom porodicom. Osjećam se kao zatvorenik – pod tušem i u svom domu. Napravio sam strašnu grešku, ali se plašim da to nekome priznam. Patim – i smijem se. Neke stvari ne mogu čak ni u ovom pismu da priznam.
Čak i da je Doli bio anđeo, sada shvatam da sve ima svoje vrijeme. Zalazak sunca je došao u moj život – nema smisla da želim da budem sa nekim ko proživljava izlazak sunca.
Uz svu želju ne mogu da budem poput čovjeka na vrhuncu puberteta. Zaboravite na vijagru.
Dao bih sve da vratim vrijeme. Zamišljam kako bi bilo divno ostariti sa onim koji je bio sa tobom u mladosti. Zavidim parovima koji su doživjeli teška vremena i ostali zajedno u starosti.
Još uvijek ne gubim nadu da ću se pomiriti sa svojom ženom, ali ona mi ne dozvoljava da se približim. Slao sam joj poklone – vratila ih je. Kaže da mi je oprostila, ali ona više ne želi da ima ništa sa mnom.
Bože, pomozi mi…”
