Iskustva koja doživljavamo kao djeca (posebno ona do 3. godine) ostaju sa nama u odraslom dobu. Ako rastemo sa nedostatkom ljubavi i podrške, emocionalno se zatvaramo i distanciramo od ljudi u vjeri da ćemo se tako zaštititi od bola. Emocionalne rane ostaju i nesvjesno utiču na nas čitav život… sve dok ih ne osvijestimo i otpustimo i tako prevladamo.
4 poteškoće s kojima se nose ljudi odrasli u nedostatku ljubavi:
1. Anksioznost
Anksioznost je najčešća psihička bolest u SAD-u i ima specifičnu vezu sa odrastanjem u disfunkcionalnoj porodici. Ako ste bili kao deca svjedoci iskorištavanja, ili ga doživljavali, bilo puno sami i usamljeni, ako vam nisu dopuštali istraživanje novih stvari, da budete kreativni i znatiželjni, ili ste bili kažnjeni ako u nečemu niste uspjeli… Posljedica je često anksioznost u odraslom periodu.
2. Poteškoće u komunikaciji i interakciji sa drugima
Manjak ljubavi pokazuje se takođe u poteškoćama u komunikaciji i fizičkom kontaktu. Teško izražavate osjećanja i misli, nije vam lako zagrliti ljude ili izbjegavate tjelesni kontakt. Naučili ste, naime, ljude ne puštati blizu sebe da vas ne bi povrijedili. Teškoće se takođe ogledaju u niskom samopoštovanju, nedostatku povjerenja i strahu od gubitka.
3. Sumnje
Ako ste stvari vidjeli drugačije od svojih roditelja, ako su vas optuživali da ste napravili nešto što niste, ako ste bili kažnjeni za nešto što niste učinili ili su poricali događaj za koji znate da se dogodio… Vjerovatno sumnjate u realnost, u sebe, svoja osjećanja, misli i intuiciju. Teško određujete šta je ispravno, odnosno, šta je istina, a šta ne.
4. Snažan unutrašnji kritičar
Ako niste odrasli sa dovoljno ljubavi, podrške i emocionalne povezanosti, teže ćete u životu izgraditi samopouzdanje. Ako su vas iskorišćavali, ako su vam govorili ili davali osjećaj da niste dovoljno vrijedni kao dijete, posljedica lako može biti nisko samopoštovanje i vrlo kritičan unutrašnji glas, koji se javlja u školi, na poslu, u odnosima… Često i u različitim područjima života imate osjećaj da niste dovoljno dobri ili vrijedni.
Premostite te poteškoće i vratite svoju unutrašnju moć. Nikad ne okrivljujte roditelje i ne zamjerajte. Savršenih roditelja nema i svako griješi i iz toga uči, to zna svako ko ima djecu. Možda su bili nezreli i ponašali se neprimjereno, a željeli su dobro, zato im oprostite. Osvijestite njihove greške i djela koja nisu bila dobra i ne ponavljajte ih, piše “Sensa“.
