Plaćanje članovima posade za se*s, putnici uhvaćeni s kokainom, djevojke lakog morala koje spavaju s kim god stignu, bilo putnicima ili posadom, sasvim svejedno, sve je to uobičajeno na putovanjima kruzerima, barem prema riječima putnika koji su sudjelovali u snimanju novog reality showa britanskog TV kanala Channel 4, a spominjale su se i orgije putnika na kokainu koji „je na kruzeru lakše nabaviti nego si naručiti bocu piva“. S druge strane, da je na brojnim kruzerima često doista tako, što je njima već svakodnevica i sasvim normalna pojava, svjedoče četvero bivših članova posade za britanski The Sun.
Claire Sanders (27) radila je godinu dana kao frizerka na brodovima za krstarenje u dobi od 20 godina.
„Prije nego što se ukrcate na kruzer kao član posade, morate proći temeljiti pregled svoje sposobnosti za plovidbu. Svi se moraju testirati na droge, a ženski dio posade je dužan proći i testove trudnoće“, govori Claire.
„Moje radno vrijeme je bilo od 8 do 20 sati, a sva dnevna zarada je bila moja. No, ako u danu nisam imala ni jednu mušteriju nisam ništa ni zaradila. Na svjetskim krstarenjima ima puno solo putnika koji bi u nedostatku društva često razgovarali s članovima posade. Uglavnom su to bili stariji umirovljenici s kojima su za novac spavale čistačice, ali i osoblje barova i nisu se toga stidjeli. Koliko je tko dodatno zaradio na se*su s putnicima nije bila nikakva tajna, o tome se razgovaralo i svatko je znao za svačije „honorarne poslove“, a čak su se i natjecali tko će spavati s više putnika!
Radila sam na krstarenjima između Velike Britanije i Belgije poznatim i kao „krstarenja pijanstva“, a ta su za posadu prava noćna mora. Ako se putnici nisu opijali i međusobno tukli tada su uzimali droge pa se svako malo nekome oduzimao kokain i skidalo bi ga se s plovidbe.
Na jednom krstarenju između Cookovih otoka i Havaja naš kruzer je presreo odred za droge i imigracije s treniranim psima za traženje droge. Bili smo zapanjeni količinama pronađenog kokaina te brojkom ljudi udaljenih s broda. Penzioneri koji kruzerima hvataju zrake sunca? Možeš si misliti! S obzirom na to da mi se na rukama pojavio dermatitis jer su mi ruke stalno bile u vodi, no bez obzira na to što su lijekovi riješili moj problem, više nisam mogla dobiti dozvolu za rad na kruzeru. Unatoč svemu bilo je to sjajno razdoblje mog života, posjetila sam nevjerojatna mjesta i jako puno partijala. Pomoglo mi je da odrastem“, zaključuje Claire.
Tina Molson (52) radila je na kruzeru u trgovini od 2002. do 2010. godine. “Radila sam na moru osam godina za dvije različite brodske kompanije, kod jedne za mlađe putnike i druge za stariju klijentelu. Raditi na brodu vrlo je promiskuitetan način života, a većina članova posade si je međusobno skakala u krevet. Prava akcija odvijala se ispod palube gdje se osoblje stalno „hvatalo“. U baru za posadu često su se održavale večernje zabave. Ukrasili bismo bar i svatko bi napravio kostime iz svega što nam se našlo pri ruci. Kad je netko otišao s pripadnikom suprotnog spola, svi su vikali: “Taxi!”
No, to je zapravo jedan usamljen način života i svima je bilo dobro biti s nekim. Što je član posade bio višeg ranga imao je i bolju kabinu pa je većina djevojaka željela biti s časnikom bez obzira na njegov izgled ili bračno stanje. Većina časnika je kod kuće imala ženu i djecu, no malo tko je mario za to. Jednostavno bi jedan život vodili na kopnu, a drugi na moru. Putujući svijetom brodom naviknete na različite nacionalnosti. Kada su Australci bili na brodu, krstarenje je bilo živo s kasnim noćnim opijanjem i plesom. Zadnji dan putovanja s Australcima uvijek je posebno naporan, pokupovali bi sav alkohol u trgovini koja je često bila otvorena do ranih jutarnjih sati.
Nije bilo neobično ni da kineski putnici uđu u trgovinu i izađu s pet dizajnerskih torbi od po 4000 dolara. Zato ne čudi da su brojne brodske kompanije poslale svoje brodove u Kinu upravo zbog njihove potrošnje.
Nije tajna ni da su pijani putnici često urinirali u posude s umjetnim biljkama bez obzira na znak „Ne mokriti“, bilo oko restorana ili čak oko samog broda. U takvom stanju ni udaranje osoblja u prolazu po stražnjici nije neuobičajeno što mi se dogodilo nekoliko puta.
Nije rijetkost ni da stariji putnici idu na višemjesečna krstarenja brodom jer im je jeftinije nego kod kuće, a neki idu na plovidbu i da umru na brodu. A to se dešavalo više puta kada bih ja plovila. Tada smo tijela umrlih stavljali u spremište odmah do prostorije za zamrzavanje gdje bi bili do idućeg pristajanja”, navodi Tina.
James Harris (47) pet godina je radio kao fotograf na krstarenjima u Sjedinjenim Državama. “Službeni naziv mog radnog mjesta bio je fotograf, a dani na suncu i hedonistički način života priuštili su mi lude dane partijanja i ljubavnih izleta sa zgodnim ženama. Časnici su bili osobito popularni, ljubavnice su boravile u njihovim kabinama, ali bi iselile kada bi supruge s djecom došle na odmor. Kao fotograf na kruzerima imao sam prilike susresti ono najgore u ljudima, a često je bilo i nemoguće napornih tipova. Jedan me putnik konstantno tražio da ga fotografiram iznova jer je prema vlastitom sudu uvijek izgledao debeo. Toliko me izmaltretirao da kad je naručio konjak Louis XIII od 1000 dolara, dečko s bara i ja zamijenili smo bocu s bocom jeftinog brandyja dok nije gledao. To je bila moja satisfakcija, tijekom cijelog putovanja pio je jeftin brandy, a ja i konobar smo na njegov račun pili najbolji konjak.
Jednom smo se konobar i ja zatekli u vinskom podrumu broda kada je započeo uragan, svi ormarići s vinom su se otvorili i većina se boca najboljeg vina razbila. S obzirom na to da je bila riječ o luksuznom brodu šteta se mjerila u stotinama tisuća dolara, a nitko nije znao je li i koliko je boca ostalo čitavo pa je jednostavno otpisana cijela zaliha, a mi smo iskoristili priliku i sljedećih nekoliko tjedana smo cugali samo vina koja koštaju najmanje 500 dolare po boci.
Doduše, može biti zamorno. Imate 80-satni radni tjedan, nemate slobodnih dana… Ali svake večeri je tulum iako su barovi za osoblje puno zabavniji od barova za putnike.
Sve u svemu, bio je to dobar posao: ne moraš plaćati stanarinu, hranu i porez. Ali ja sam svejedno s broda otišao bez novca: sve sam potrošio na tulumarenje!”, kaže James.
Hayley Jane (38) radila je na kruzeru kao hostesa od 2009. do 2013. godine.
“Tulumi s ostatkom osoblja bili su najbolji dio posla, dok su sigurnosne mjere znale biti prava noćna mora kada bih se nakon partijanja kriomice vraćala u svoju kabinu. Stalno su nas vrebali s dregerima, gledali su jesmo li prepijani.
Ako bi netko pretjerao i prekoračio dozvoljeni limit, a mnogima se to događalo, standardna je procedura bila da ih iskrcaju s broda u prvoj sljedećoj luci u koju kruzer pristane. Jednom se kolegi to dogodilo u Panamskom kanalu! Sam Bog zna kako se vratio kući. Ja sam imala sreće da me nijednom nisu ulovili.
Alkohola je bilo posvuda – uvijek bi se prepričavalo kako su ljudi mrtvi pijani u neko nedoba bauljali potpuno goli po palubi.
Sve kabine u kojima je bilo osoblje bile su blizu jedni drugima tako da su se ljudi često upuštali u veze. Događalo se i da članovi posade spavaju s putnicima, što je kao zabranjeno, ali bilo je i toga. Čula sam i da su se kolege natjecali kako bi ‘povalili’ što više putnika, to bi valjda bila neka brodska verzija ‘mile high’ kluba.
Iako mi posao nedostaje, ne bih se vratila na kruzer. Okrenula sam novi list”, zaključuje Hayley, prenosi “Jutarnji“.
