Skandinavski pristup politici odlikuje skromnost, njihovi narodni predstavnici zaista rade posao za koji su plaćeni. Umjesto velikodušnih naknada i raznovrsnih pogodnosti, švedski parlamentarci su vrlo ograničeni kada je riječ o korištenju novca poreznih obveznika,prenosi Novi.
– Mi smo obični građani – kazao je za BBC Per Arne Hakanson, poslanik Socijaldemokratske partije. Nema smisla da imamo neke posebne privilegije, pošto je naš posao da predstavljamo građane i okolnosti u kojima oni žive.
– Može se reći da je naša privilegija što radimo taj posao i imamo mogućnost da utječemo na smjer u kojem će zemlja ići – dodao je Hakanson.
Jedino premijer Stefan Lofven od političkih funkcionera ima službeni automobil. Švedski poslanici imaju pravo na besplatni javni prijevoz. Za razliku od mnogih kolega iz drugih zemalja, nemaju službena vozila i šofere.
Parlament, naprimjer, posjeduje ukupno tri automobila Volvo S80, a i ovaj siromašni vozni park koriste samo u zvaničnim posjetama predsjednik i trojica potpredsjednika.
– Ne koristimo taksi – objašnjava Rene Poetke, skupštinski zvaničnik. Vozila ne služe za to da ljudi njima dolaze na posao ili idu kućama.
Premijer je jedini političar u Švedskoj koji stalno ima automobil na raspolaganju. Švedski poslanici zarađuju daleko manje od kolega u drugim zemljama. Oni zarađuju oko 6.900 dolara mjesečno (oko 6.000 eura).
Prosječna mjesečna plaća u Švedskoj je oko 2.800 dolara (oko 2,5 hiljada eura).
Poslanici koji odlaze iz izbornih jedinica izvan Štokholma imaju pravo na naknadu koja se zove traktament – dnevnice za dane koje rade u prijestonici. Švedski uposlenici počeli su primati plaće tek od 1957. godine, dok 1957. švedski parlamentarci nisu ni imali plaće, već su dobivali novčanu podršku od partije čiji su članovi.Skupštinski dokumenti pokazuju da su naknade uvedene kako bi se omogućilo da nijedan građanin ne bude spriječen da uđe u politiku.
Ali nisu željeli da plaće budu mnogo primamljive. Kao i mnogi širom svijeta, narodni predstavnici u Švedskoj imaju pravo na subvencionirano stanovanje, ali samo ako nisu iz Štokholma. Teško da imaju luksuzan smještaj. Per Arne Hakanson živi u stanu od 46 kvadrata. Državni stanovi u kojima odsjedaju poslanici su oskudno namješteni. U slučaju da žele da supružnici žive s njima, to moraju i platiti. Često nemaju veš-mašine ili mašine za suđe, opremljeni su krevetima za samce.
Novac poreznih obveznika koristi se samo za potrebe poslanika: njihovi supružnici ili članovi porodice moraju platiti, pa čak i ako žele samo da prenoće u tim stanovima.
Ograničena kirija
Ako poslanici žele živjeti s partnerima, on ili ona moraju platiti drugu polovinu kirije.
– Ne želimo da plaćamo ni za koga, osim za narodne predstavnike – objašnjava zvaničnica Ana Aspergen.
Poslanici mogu izabrati i da žive na nekom drugom mjestu, a da koriste stanarinu od parlamenta. Ta kirija je ograničena na oko 820 dolara mjesečno (728 KM).
Sve do devedesetih, uvjeti u kojima su švedski poslanici živjeli bili su još skromniji. Nije bilo subvencioniranih stanova, već su spavali u kancelarijama, koje su u prosjeku imale 15 kvadrata.
Umjesto toga, partije koje su u parlamentu dobivaju određene iznose i time plaćaju zaposlene koji opslužuju sve stranke u skupštini.
Neplaćeni rad
Skromnost je još više izražena u švedskoj lokalnoj politici. Njihovi predstavnici u općinama i gradovima smatraju da je to paralelna aktivnost, koja se radi uz glavni posao.
Oko 94 posto lokalnih zvaničnika radi neplaćeno – izuzetak su funkcioneri koji rade u izvršnim tijelima i za to primaju plaće, mada neki od njih uzimaju naknade kao za pola radnog vremena.
– To je dobrovoljni rad, koji savršeno možete obavljati u slobodno vrijeme.
