Zato što je navodno bila Mohammedova omiljena boja. Za islamskog poslanika se kaže da je nosio zeleni ogrtač i turban, a njegova pisanja puna su referenci na tu boju. Odlomak iz Kur’ana opisuje raj kao mjesto gdje će ljudi “nositi zelenu odjeću od fine svile”.
Jedan hadis, ili učenje, kaže: “Kad je Allahov poslanik umro, bio je prekriven Hibra Burdom”, što je zeleni kvadrat odjeće. Kao rezultat toga, vidjet ćete zelenu boju koja povezuje vezanje Kur’ana, kupole džamija i, da, materijale za političke kampanje.
Zelena također ima druga svojstva koja ga čine prirodnim za islam i Bliski istok. To je simbol prirode i života – naročito moćan u suhoj pustinji. Mohammed se pozvao na tu povezanost kada je pisao o folklornoj figuri pod nazivom al-Khidr, ili “Zelena”, koja simbolizira besmrtnost. (Al-Khidr je možda bio inspiracija za Arthurijanskog karaktera Zelenog viteza, koji je u jednoj priči opisan kao obožavanje Muhameda.) Najmanje jedan komentator je nagađao da je zelena usred spektra boja te da je simbol za umjerenost koju je Muhamed propovijedao (Kur’an muslimansku zajednicu opisuje kao “državu sredine”).
Zelena se pojavljuje u islamskoj historiji. Bila je to boja zastave fatimidskog kalifata, posljednjeg od četiri arapska kalifata. Tokom križarskih ratova, islamski vojnici nosili su zelenu boju kako bi se identificirali. (Isto tako, krstaši su izbjegavali zelene boje u svojim grbovima, samo da bi bili sigurni od prijateljske vatre.).
Neki kažu da je transparent pod kojim se Muhamed borio u ratu na Meki bio zelen sa zlatnim obrubom. (Zastava je trenutno zaključana u palači Topkapi u Istanbulu, Turska – mi zapravo ne znamo kakva joj je boja.).
Stoljećima su u Perziji samo potomci Muhameda, poznati kao Sayyidi, mogli nositi zelene turbane – bilo ko drugi bi bio kažnjen za to. Zeleni je također favoriziran od strane Otomanskog carstva, koje je nakon reformi Tanzimata sredinom 19. vijeka obojilo svoje svjetovne zastave crvenom i njezine vjerske zastave u zelenom.
