Emine je rođena 1955. godine u Uskudaru u jednom dijelu Istanbula. Arapskog je porijekla, i najmlađe je dijete i jedina kćerka u porodici petero djece. Pohađala je umjetničku školu “Mithat Pasa Aksam” , ali ju je napustila prije mature sa 15 godina. Nakon toga, brat Husein joj je zabranio da napušta kuću jer to nije priličilo djevojkama njenih godina. U jednom od rijetkih intervjua, Emine je priznala da je to teško podnijela te da je čak pomišljala i na samoubistvo. U pomoć joj je pritekla majka, koja joj je dala dozvolu da izlazi iz kuće. Ubrzo nakon toga upoznaje spisateljicu Šule Jiskel, koja je preispitivala žene muslimanke u svijetu.
Budućeg supruga upoznala je na skupu podrške “Idealističkog ženskog udruženja” čija je bila bila članica. Vjenčali su se 1978. godine i imaju četvero djece, dvije kćerke i dva sina. Za Erdogana se udala uz veliki otpor njegove majke, koja je insistirala da joj sin oženi potpuno pokrivenu djevojku, što Emine nije htjela. Prva dama Turske preživjela je sve uspone i padove svog supruga od dolaska na čelo Istanbula, preko njegovih zatvorskih dana, pa sve do njegovog osnivanja partije AKP i dolaska na čelo zemlje.
Prijatelji je opisuju kao čvrstu, inteligentnu i duhovitu osobu koja igra vrlo važnu ulogu iza scene. U javnosti nosi hidžab, voli čitati, plivati, voziti i slušati tursku klasičnu muziku. Navodno, gospođa Erdogan uživa u shoppingu i modi. Voli kupovati skupu dizajnersku odjeću, antikvitete, skupe cipele. Dok njen suprug vodi ozbiljne političke, zbog nje se zatvaraju skupocjeni shopping centri kako bi obavila kupovinu u miru.
Emine je i velika humanitarka. U decembru 2010. dobila je nagradu “Nishan-e-Pakistan” kao priznanje za osobne napore na prikupljanju pomoći i pomaganju žrtvama poplava u Pakistanu. U februaru 2011. uručena joj je nagrada “Prix de la Fondation” Crans Montana Foruma,piše Azra
