Da vam nešto kažem. Nikada se nikome nemojte opravdavati za svoju sreću i svoj uspjeh. Nikada. Pa bila to vaša najbolja prijateljica ili prijatelj, vaša rođena sestra ili brat, muškarac ili žena s kojom živite. I nikada nikome nemojte šutjeti, skrivati se iza zavjese prosječnosti, umanjujući tako ono što radite i ono što jeste.
Ja sam to učinila nekoliko puta, i svi su mi se puti odbili u glavu, čineći me tako hladnijom, čak licemjernijom nego da sam toj osobi otvoreno rekla. Draga sretna sam, ako ti nisi, zar i ja moram biti nesretna?! Kako je lako postati žrtva vlastitog života.Ma ne možete ni zamisliti kako je to lako. Puno lakše nego išta drugo u životu. Ide to nekako samo od sebe, ko’ podmazano. Otvoriš oči, uvučeš dah, navučeš masku, posrkaš kavu na tašte, zapališ cigaru, upiješ sve negativne slike svijeta.
Spremiš se vješto izbjegavajući ogledala, stisneš zube, stisneš kvačilo, kreneš, izbjegneš sebe, al’ ne izbjegneš gužvu, odradiš to što imaš, često preko one stvari, ljutito i rezignirano u isto vrijeme, izgubiš živce, izgubiš tih osam sati, baciš ih u vjetar, nepovratno, skupiš stvari, skupiš boli, vratiš se otkud si krenuo i onda staneš, izdahneš.Presječe te bol u duši. Otvori se rupa u tebi u koju bi nešto željelo ući. Nešto drugačije, sretnije, potpunije. Ali tamo ne uđe ništa jer tamo već odavno nema mjesta, tamo se već odavno nalazi toliko toga, toliko onog “Ja to ne mogu” i toliko onog “Ja to ne znam” da bi trebalo još stotinu rupa da se isprazni sve ono što NE valja, što žulja i steže,piše Pult
Ljudi dragi. Počnite raditi. Ne razmišljajte. Radite. Radite zbog sebe. Radite ono što volite. Ono što vas pokreće. Osvojiti sebe veći je zadatak od osvajanja drugih. Molim vas, nemojte se bojati herojstva. Nemojte se bojati osjetiti ono što još nikada niste. Nemojte se bojati pogriješiti jer samo žrtve ne griješe, one su vječito u pravu. Budite heroji, a ne žrtve.
