Upoznali su se 1963. godine u Srebreniku, kada je Emina imala 19 godina, a Asif 21. Emina je rođena u Banovićima, Asifa je upoznala kada je posjećivala rodicu u Srebreniku, prenosi “Klix“.
Bila su dovoljna samo dva susreta i tri mjeseca poznanstva da Asif odluči otići u Banoviće tražiti Emininu ruku od njenih roditelja. Već je tada znao da s njom želi provesti cijeli život.
Sudbonosno da izgovorili su 31. jula 1963. godine, kada su se zavjetovali da će jedno drugom biti najbolji prijatelj, vjerni supružnik i pratilac kroz život.
Imaju dvije kćerke, četvero unučadi i dvije praunuke. Na njihova lica su se od te davne 1963. urezale bore, a u misli brojna sjećanja na zajedničke avanture koje je ljubav sa sobom donijela na prag njihovog doma.
“Kad god pomislim na ono ‘da traje do kraja života’ sjetim se njih dvoje. Zajedno su radili, kuhali, čistili, putovali… sve zajedno. Jedno vrijeme su u dnevnom boravku imali dva televizora, jedan do drugog. Djed bi gledao utakmicu, a nana neku seriju. I gledali su zajedno, uvijek zajedno”, priča unuka Emina Suljagić.
Dodaje kako uvijek treba paziti da se neko od članova porodice ne zamjeri jednom od njih dvoje, jer se automatski zamjerio oboma. Čak i ako su posvađani, njih dvoje i dalje čine skladan mali tim.
“I tablete piju zajedno. Djed zaboravi popiti lijekove pa ga nana ganja po kući s njima. Često dok ga uganja da on popije lijekove, ona uzme njegove misleći da su njeni. Sreća je samo što se to ne događa toliko često. I sreća je što su zdravi, što je ljubav u zraku i što su još uvijek zajedno”, s osmijehom završava priču unuka.
