Današnji muškarci su zbunjeni, često ne znaju kako sa samostalnim i uspješnim ženama i žale se da su dame ogrubile. Otvorena vrata automobila, pridržan kaput u pozorištu, preuzeti kofer na peronu, ustupljeno mjesto u autobusu, ruža poklonjena bez povoda, plaćen račun u restoranu, pozajmljen sako u hladnoj noći, serenada pod prozorom.
Asocijacija na kavaljerstvo. I damu kojoj je i podrazumijevan i poželjan svaki taj gest njenog muškarca. A, danas? Ako je i poželjan, definitivno nije podrazumijevan. Žene negoduju kako su pripadnici jačeg pola postali slabići koji više ništa ne mogu, ne znaju i neće.
Puštaju ih da rade muške poslove, sramota ih je da ih iznenađuju cvijećem i obasipaju pažnjom. Prebacuju im da ne umiju da budu nježni kada treba niti snažni kada situacija to nalaže. Kao da je sa šeširom i frakom i džentlmenstvo otišlo u historiju. A, onda, ukoliko se i dogodi, nerijetko postaje povod za ženski napad u stilu: “Sama sebi ću da plaćam račune i nosim kofere, nisi mi ti potreban”.
Ili se izvrgava u podsmijeh i ruganje: “Kako si staromodan, ko još pridržava kaput”. Pa ti onda, optužen za arhaičnost, budi džentlmen. Da li su kavaljeri postali izumrla kategorija ili su se samo “transformisali”, zamaskirali i možda čekaju da se pojave u nekom drugom obliku? Kako u 21. vijeku izgleda odnos muškarca i žene koji bi mogao da prikaže rodne razlike, a da opet ne ugrozi prava i slobode za koje su se dame toliko borile?
Mogu li momci djevojkama da sipaju vino, pridržavaju vrata od lifta i ljube ruku u znak poštovanja, a da se to ne protumači suvišnim i smiješnim? Sagovornica “Životaplus”, Jovana Jestrović, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut kaže da je kavaljerstvo, kao i sve drugo, koncept koji formira društvo.
– I zato je promjenljiv u zavisnosti od društvenih vrijednosti – navodi stručnjak.
– Međutim, sigurna sam da kada kažemo kavaljer i dalje većina nas pomisli na otvaranje vrata i pridržavanje kaputa, a isto tako vjerujem i da oni u tom, “izvornom”, obliku i dalje postoje.
ARHAIZAM (NI)JE ZA PODSJMEH
Ako i postoji, hajde prvo da vidimo šta se nekada, u davno prošlom vremenu, podrazumijevalo pod pojmom – kavaljer.
– Ukoliko govorimo na nivou ponašanja, džentlmeni su bili muškarci koji su ženama držali vrata pri ulazu u prostoriju. Pogledamo li dalje historijski, to su možda bili oni koji su palili vatru da bi se dame grijale ili oni koji su donosili divljač kako bi imali šta da jedu. Dakle, kavaljer kao takav ne postoji – kaže Jovana.
Ali, nastavlja sagovornica, malo dublje gledano, vanvremenska definicija bi bila bi da su kavaljeri zapravo muškarci koji čine da se žena osjeća prijatno, uvaženo i zaštićeno kada je u njihovom prisustvu.
– Na taj način se, zapravo, ogledala razlika u rodnim ulogama koje je društvo diktiralo. Danas, sa promjenom standardnih rodnih uloga i tendencijom ka njihovom izumiranju, ponekad se čini da za kavaljerstvom nema potrebe i da i ono polako nestaje – kaže psiholog.
Činjenica je, naravno, da su neke vrijednosti iščezle, pa se tako u današnjem vremenu na nekog ko je kulturan, pridržava dami kaput, ustupa joj mjesto i nosi kofer, nerijetko gleda sa podsmjehom. Ili bar sa čuđenjem. Nerazumijevanjem.
Kako smo došli do toga?
– Potpuno suprotno prethodno navedenom i želji za nekakvim izjednačavanjem polova i “brisanjem” stereotipnih uloga muškarca i žene, u ovim situacijama se zapravo naglašavaju neke tipično “muške” karakteristike, pa se sve što je drugačije i što se ne uklapa u standardni šablon posmatra kao nepoželjno, pa tako i od kavaljera postadoše šonje – navodi sagovornica.
Rezultati istraživanja u Velikoj Britaniji pokazuju da je kroz pop kulturu nametnut stav po kojem se kavaljeri upravo izjednačavaju sa šonjama, a žene padaju samo na grube, mačo tipove.
– Ovo je nešto što nerijetko čujemo danas. Ipak, voljela bih da naglasim da ne želim da generalizujem i da zapravo još uvijek ima (nas) žena koje vrlo cijene kavaljerske gestove, bez obzira na samostalnost – kaže Jovana.
DAME (NE) MOGU SVE SAME
U priči o kavaljerima i njihovom povlačenju sa scene, definitivno ne možemo samo da okrivimo muškarce. Da kažemo da su oni postali bahati ili nepažljivi. Jer oni istovremeno upućuju kritike suprotnom polu, govoreći da su žene “ogrubile”, prestale da budu dame, hvale se da sve mogu same, pa se čini da im je džentlmenski gest suvišan.
– Jedan od razloga iščezavanja kavaljerizma je svakako i ponašanje suprotnog pola. Sa promjenom uloge žene dolazi do toga da je sve više njih koje sve mogu same, pa im pripadnici jačeg pola, uslovno rečeno, nisu potrebni. Naravno, uvijek ostaje pitanje šta je starije – da li muškarci nisu bili kavaljeri, pa su žene morale da nauče kako sve same da rade ili su, pak, muškarci, kada su vidjeli da dame sve mogu, odustali od toga da budu kavaljeri – kaže stručnjak.
Svaki sedmi muškarac sakupi hrabrost da ženi ustupi mjesto u autobusu, a trećina priznaje da nikada nije pomogla svojoj supruzi sa dečjim kolicima – pokazuje istraživanje u SAD. Većina vjeruje da bi džentlmenskim gestom možda uvrijedila ženu i da bi one ponudu za pomoć shvatile pogrešno, zato se povlače i ostavljaju joj da sama savladava svakodnevne prepreke.
– Današnji muškarci su istinski zbunjeni, često ne znaju kako sa samostalnim i uspješnim ženama. Čujem od njih da je to što djevojka može sve sama i što bi se uvrijedila ukoliko bi joj ponudio pomoć, razlog zašto oni ne iskazuju kavaljerske gestove. Ali istovremeno od ovih dama čujem da ono što je njima potrebno nije da im neko pridrži vrata, već da ima razumijevanja kada, na primjer, dođu kasno sa posla i nisu raspoložene za druženje sa njegovim prijateljima.
Dakle, kavaljerstvo bi za njih značilo razumijevanje. Kako bi se ono razumjelo na pravi način i kako bi žene dobijale od svojih partnera kavaljerstvo koje je njima potrebno, najbitniji su komunikacija i razgovor o potrebama – ukoliko mu ne kažete šta vam treba, koja je vjerovatnoća da će on to znati? Mala – navodi Jovana.
Kada vidite da žena na vaš kavaljerski gest ne reaguje onako kako ste očekivali, sagovornica “Života plus” savjetuje da je pitate šta nije u redu.
Koliko god ponekad djelovalo beskorisno to što vam je on otvorio vrata, taj potez i ne postoji da bi bio koristan (zaista, svi to znamo i sami), već da bi vam partner pokazao da brine o vama i da mu je stalo do toga kako se osjećate. Ukoliko ne želite da vam otvara vrata, recite mu šta je potrebno da uradi kako biste vi to razumjeli kao da brine o vama i da mu je stalo.
Možemo li nazad, u vrijeme kada je pomoć bila prihvatljiva i dobrodošla, a ne uvredljiva? – Sigurno ne, ali ono što svakako možemo jeste da ponovo kreiramo kontekst u kome je pomoć poželjna ili da radimo na tome i otkrijemo šta savremene žene smatraju pod kavaljerstvom koje im prija i treba – zaključuje psiholog, prenose “Novosti“.
ISKRENOST UMJESTO POZE
Nerijetko se na kavaljerstvo gleda i kao na manipulaciju muškarca koji džentlmentskim gestom želi da prikupi poene ili “iskoristi” ženu. Zato je poželjno da naučimo da prepoznajemo pravog od “namještenog” kavaljera.
– Kada govorimo o džentlmenima, obično nam neke stereotipne stvari padaju na pamet. Njega, međutim, ne čini samo otvaranje vrata i držanje kaputa. Pravi kavaljer je onaj koji cijeni mišljenje, uvažava i poštuje stavove i vodi računa o emocijama svoje partnerke. Upravo to je, dakle, način kako da prepoznamo onog pravog – kaže sagovornica “Života plus”.
