U okviru kalifornijske studije naučnici su u toku jedne godine ispitivali koktel od tri uobičajena lijeka – hormona rasta i dva lijeka za dijabetes, kako bi podstakli regeneraciju timusne žlijezde. Međutim, prema studiji objavljenoj u časopisu Nature, istraživači su otkrili da su učesnici izgubili u prosjeku dvije i po godine na svom “epigenetskom satu”, mjerenom analizom tragova na genima neke osobe.
“Očekivali smo da ćemo usporiti biološki sat, ali ne i da ćemo ga preokrenuti”, rekao je istraživač sa Kalifornijskog univerziteta iz Los Angelesa Stiv Horvat.
“Sve to djeluje nekako futuristički”, kaže on.
Istraživači upozoravaju da su nalazi preliminarni, jer je u studiju bilo uključeno samo devetoro učesnika i studija nije uključivala kontrolnu grupu, ali ako se potvrdi – utjecaj na zdravstvenu zaštitu i mogućnost utjecaja na proces starenja može biti ogroman.
Epigenetski sat se mjeri zapisom hemijskih promjena u DNK strukturi organizma. Glavna svrha studije bila je testiranje – da li se hormon rasta može koristiti za obnavljanje tkiva u žlijezdi timusa, koja je ključna za imunološku funkciju. Žlijezda nakon puberteta počinje da se smanjuje.
Prethodne studije su pokazale da hormon rasta podstiče regeneraciju timusa, ali može i da izazove dijabetes, zbog čega su lijekovi za dijabetes i uključeni u posljednju studiju.
Naučnici su ispitivali epigenetske satove kod dobrovoljaca, zaključivši da su se četiri različite mjere epigenetskih satova svakog od učesnika tokom procesa znatno promjenile.
“Ovo pokazuje da je biološki efekat liječenja jak”, rekao je Horvat.
Šestoro učesnika dalo je uzorke krvi šest mjeseci nakon ispitivanja, a efekat je ostao isti, što je Horvata učinilo vrlo optimističnim za buduća ispitivanja.
Testovi će uključivati raznovrsnije učesnike po uzrastu, polu i nacionalnosti, a tri lijeka će se testirati nezavisno, da bi se utvrdili specifični efekti, prenosi “SlobodnaBosna“.
